Kada se razmišlja o Hercegovini kao regiji, nameće se konstatacija da se radi o kršu, kamenu i malim površinama plodnog zemljišta. Ta percepcija se u posljednjih 20 – 50 godina temeljno promijenila. Danas statistički podaci nude iznenađujuću sliku tog krajolika koji u pogledu poljoprivredne proizvodnje mijenja tradicionalnu proizvodnju, tako da se u relativno kratko vremena prihvaćaju novije tehnologije, nove kulture, obrada zemljišta i konačno novi proizvodi za domaću uporabu pa čak i za izvoz u druge zemlje.
Nove kulture
Taj ruralni mentalitet približava se skoro urbanoj filozofiji i tu su granice sasvim izmijenjene. Osamdesetih godina, pored tradicionalnih kultura, grožđa i duhana, javljaju se staklenici i plastenici u obiteljskim gospodarstvima kao zaštićeni prostori u kojima čovjek upravlja gospodarskim utjecajima, tako da se tu gube stroge sezonske operacije u pogledu uzgoja, obujma i kvalitete proizvoda.
Početkom 2000. godine pojavljuju se i plantaže masline kao kulture koja nije ‘stanovala’ u području Hercegovine. Prvi pokušaji i rezultati su ohrabrujući i ta kultura zauzima veće površine i to na kamenitom kršu koji se smatrao neupotrebljivim za bilo kakvu proizvodnju. Postupno se te površine pretvaraju u obradiva zemljišta uporabom određenih strojeva koji melju kamen te on pomiješan sa skromnim zemljištem stvara dobru podlogu za kulturne biljke. Stasaju i rasadnici kao reproduktivni centri koji osiguravaju početni materijal, tako da se kompletan krug zatvara, pa sve do organiziranja banke gena za pojedine kulture.
Međutim, u posljednje dvije do tri godine u središtu zanimanja naših ljudi našlo se ljekovito i aromatično bilje, a posebno smilje koje je trenutačno top tema kod naših poljoprivrednih proizvođača pa čak i onih koji se nisu nikada bavili poljoprivredom. Stoga će u daljnjim izlaganjima teksta biti predmet smilje kao biljka koja osvaja sve veće površine u području Hercegovine i to relativno brzo. I ovo pokazuje kako je naš čovjek prilagodljiv, marljiv i spreman prihvatiti sve što može biti korisno, uz sve rizike koji se mogu pojaviti. Smilje u botaničkom smislu spada u skupinu ljekovitog, začinskog i eteričnog bilja, niskog rasta, bogatih cvjetova i u botaničkom registru se vodi kao Helichrysum italicum. To je zeljasta biljka koja se rasprostire u prirodnom staništu na škrtim zemljištima, uglavnom u brdovitim područjima, pa sve do 800 metara nadmorske visine.
Zemljište treba očistiti i uništiti korov, zatim pristupiti oranju terena i kultiviranju za brazdu. Odgovaraju lakša zemljišta i obvezno je otkloniti korov, ali ne s herbicidima, nego kultiviranjem zemljišta. Kultiviranje se mora obavljati svake godine. Zemljišta su kamenita ili konglomerati, potrebno ih je mehanički usitniti s drobilicama, tako da se dobije povoljan supstrat za podizanje plantaže.
Prije nego što se uđe u posao podizanja nasada, potrebno je izvršiti analizu zemljišta, kako bi se dobili podaci o kvaliteti i sastojcima koji najbolje odgovaraju smilju. To se obavlja u Federalnom agromediteranskom zavodu. Sadnice smilja se proizvode generativnim putem, odnosno iz sjemena. Sjetva se obavlja u proljeće u zaštićenom prostoru. Nakon dobivanja četiri do pet listova, sadnice se pikiraju u veće posude i tako se nose na teren gdje se obavlja sadnja. Za ovaj način preporučljivo je, uz nasad, zasaditi nekoliko busena smilja iz prirode i s njega brati sjeme za sjetvu. Sadnice se mogu proizvesti i vegetativnim putem, tj. iz reznica dužine 7 – 8 cm. To treba pažljivo uraditi i po svim pravilima ovoga načina razmnožavanja. Polaganje sadnica u zemlju obavlja se u razmaku 1.,20 m x 0. 45 m, tako da se po jednom hektaru može zasaditi 18.500 sadnica. Sadnja se obavlja ručno ili sa strojem koji je za tu svrhu namijenjen. U sadno mjesto dodaje se peletirano organsko gnojivo. Vrijeme sadnje je u jesen ili koncem ožujka i nakon sadnje obvezno je obaviti zalijevanje vodom. Održavanje i uzgoj nasada je pretpostavka za dobar uspjeh. U prvoj godini biljke se orezuju na 10 cm visine, a u drugoj godini se pušta i kosi na visini od 15 cm. Ova operacija kosidbe se vrši ručno ili sa strojem za rezidbu i tako se vrši obnova nasada. Potrebno je osigurati navodnjavanje za intenzivni uzgoj, a svake 2 – 3 godine vršiti pomlađivanje. U slučaju pojave štetnika ili bolesti, potrebno je konzultirati stručne osobe i to se radi samo kad je nasad ugrožen za opstanak.
Berba zelene mase se obavlja krajem lipnja i početkom srpnja u našim uvjetima. Žetvu treba pažljivo obavljati i biljke uvezati u snopove radi lakšeg prijevoza do mjesta prerade.
Prinosi po jednoj stabljici kreću se do 250 g, odnosno do 7 000 kg po hektaru. Ako se radi o većim plantažama, berba se obavlja s odgovarajućom mehanizacijom jer strojna berba može u jednom danu obaviti žetvu na površini od 2,5 ha. Krajnji cilj uzgoja smilja kao eteričnog i ljekovitog bilja jest dobivanje eteričnog ulja njegovom preradom. Zapravo, to je postupak destilacije kao najčešći način dobivanja ulja. Tehnološki postupak destilacije obavljaju stručne osobe s opremom koja je namijenjena za tu svrhu.
Ovdje je najvažnije ostvariti dobar randman svježe mase. Prema dosadašnjim iskustvima, to se kreće na razini od 2,5 l po toni zelene mase. Na našim terenima već imamo nekoliko pogona za preradu i to je dobro.
Cijena 1 l tako dobivenog eteričnog ulja kreće se oko 2000 eura. Na ovakvoj cijeni treba graditi interes i dobro sračunati sve troškove od podizanja nasada do žetve. Cijena 1 kg zelene mase se kreće od 2,5 – 3 KM, što je prihvatljivo i treba očekivati i nižu cijenu zbog velikog interesa. Ta agroekonomska iskustva još nemamo u cijelosti kako bi se znala donja granica.
Problem otpada koji se dobije nakon prerade, odnosno destilacije je otvoreno pitanje i treba ga razmotriti s više gledišta, a posebno se ne smije zanemariti ekološki aspekt. Treba očekivati ogromne količine otpada, jer površine plantaža smilja se stalno povećavaju. Postoji potreba sagledavanja njihove uporabe u korisne svrhe jer se radi o otpadu biljne mase koja se može upotrijebiti kao organsko gnojivo ili energent za proizvodnju energije. To treba elaborirati. S obzirom da se radi o novoj kulturi za naša područja, nameće se niz pitanja za njezin uzgoj i preradu. U ovom slučaju ušlo se u proizvodnju na velikim površinama, bez određenih spoznaja koje proizvođač mora znati.
Edukacija i certifikat
Dakle, radi se o potrebi edukacije proizvođača i prerađivača, jer naša iskustva su vrlo skromna i na početku. Napominjem da ovdje u Mostaru imamo instituciju koja to sve obavlja. Radi se o Federalnom agromediteranskom zavodu (ranije Agronomski institut). Ovo je registrirana ustanova, ovlaštena za sve vrste analiza, od zemljišta do krajnjeg proizvoda. Vrlo je važno napomenuti da ova institucija izdaje certifikat koji se mora osigurati za proizvod jer jedino tako može legalno ići na tržište. Ovo treba shvatiti vrlo ozbiljno, jer je narod ušao u novu proizvodnju i, prema procjeni, samo u području Hercegovine te površine će rasti i više od 1000 ha.
Koristim priliku upoznati i uputiti sve proizvođače da se obrate ovoj instituciji čiji će se predstavnici na vaš poziv redovito odazvati i preuzeti ulogu stručne i znanstvene usluge bez koje nema sigurne proizvodnje za vrlo zahtjevno tržište.
Podizanje plantaža smilja u našem području koje podrazumijeva skoro cijelu Hercegovinu je prihvaćeno kao izlaz iz teške situacije ruralnog područja koje se na neki način želi aktivirati. Ovo je vrlo važan pothvat jer povećava broj zaposlenih u situaciji kada je broj nezaposlenih iz dana u dan sve veći. Taj problem je usko vezan i za migracije, odnosno odlazak u druge zemlje što otvara problem demografske krize i skoro potpune deagrarizacije sela i poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava.
Ovdje se treba ozbiljno uključiti u društvo i poticati ovakvu aktivnost u cilju smanjenja broja nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje, posebno kada se radi o mlađoj populaciji koja je spremna raditi uz poznatu pjesmu “…to je zemlja dida mog, oca mog i ostat ću na njoj…”
VL