Zadnjih nekoliko tjedana ispunjeno je raznim izvješćima i u raznim medijima što se sve pripremilo i završilo za dolazak pape Franje u Sarajevo i u Bosnu i Hercegovini, 6. lipnja 2015. Svaki sudjelovatelj bio je radostan i ponosan da je posao završen i da su mogli biti dio velike ekipe koja se osobno i kao zajednica ugrađivala u ovaj veliki i povijesni događaj za cijelu Katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini. Među brojne sudjelovatelje spadaju i Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji iz Hercegovine. Nakon sarajevskih razgovora i liturgijskih dogovora s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem i njegovom produženom liturgijskom rukom mons. mr. sc. Tomom Kneževićem sestre su se dale na posao.
Nova klima zavladala je u sestarskoj radionici za izradu povjerenog liturgijskog ruha u Mostaru: misnica za papu, 20 misnica za bosanskohercegovačke nad/biskupe i uži kruh suslavitelja kardinala kao i 100 štola koje će se moći nabaviti prije euharistijskog slavlja s papom Franjom na Olimpijskom nogometnom stadion Koševo u Sarajevu. Odjednom cjelokupno sestarsko okruženje postalo je dijelom radionice od provincijalne uprave pa do najodgovornijih sestara. Međutim, kreativne i vrijedne ruke s. Ljilje Pehar, voditeljice radionice i s. Matilde Parlain osim misnice za svetoga Oca izradile su i druge misnice za posebni dio suslavitelja. Stotinu štola za suslavitelje izradila je franjevačka trećoredica iz župe sv. Stjepana iz Gorice, gospođa Jadranka Vlašić uz pomoć s. Elizabete Soldo, školske sestre franjevke.
Izrada liturgijskoga ruha vezana je uz s. Margaretu Pucher, utemeljiteljicu Družbe, odnosno uz same početke života i djelovanja Družbe u Mariboru. U Provinciji Svete Obitelji u Hercegovini izrada liturgijskoga ruha je bila sastavni dio rada sestara u stručnim školama. U poratnom vremenu sestre se bave izradom crkvenoga ruha u dvjema radionicama: u Bijelom Polju kod Mostara od 1953. god. i u Kiseljaku od 1980. god. Prebire li se malo po sjećanju sestara, nezaobilazna su imena s. Mladene Čuljak i s. Leonarde Rupčić koje su, uz druge sestre pomoćnice, sve svoje znanje i talente dugi niz godina ugrađivale u ove radionice. Svojim su trudom, smislom za lijepo i umjetničko ostavile poseban pečat u Provinciji, ali još vidljiv i po mnogim crkvama diljem BiH. U posljednjem ratu bjelopoljska je radionica zajedno sa samostanom uništena, a prognane su sestre nastavile ovaj apostolat, najprije u iznajmljenoj kući u Grudama (1992.-1996.), zatim u Tihaljini, da bi radionicu 1998. god. smjestile u vlastitu kuću u Mostaru, u Franjevačkoj 88.
Baviti se izradom liturgijskoga ruha posebna je djelatnost. Briga da sakralni prostor bude lijep na najbolji mogući način misao je koja uvijek vodi sestre koje rade u radionicama. Štoviše, ova se misao pretače u molitvu, te tako sam rad postaje molitva da se nebeskom Gostu pripravi najljepše boravište među ljudima. Duboko prožeta otajstvom Božjega dolaska svoju je potrebu da Mu dostojno odgovori pretočila u molitvu i svojedobno zapisala s. Leonarda Rupčić (1927.-2014.):
Na bijelome platnu što rube ga ruke moje
On vidjet će patenu zlatnu na koju stavit ću srce svoje.
I dušu ću svoju staviti, sve njene snage i moći,
i pohod ću Njegov slaviti u hostiji bijeloj kad bude mi doći.
U crkvici duše moje, ispunjenoj blagom tišinom,
ja čekat ću Sunce svoje da grije me žarkom toplinom.
I dok čekam tog dragog gosta, vezem mu ruho i vrijeme kratim.
Ta ukrašeno nikada nije dosta, tamo gdje hoću da ga svratim.
Marijo, dođi, pomozi mi vesti i šiti, ta Ti si Mu prva haljinu tkala.
Uz Tebe ljepše će Mu biti, a ja ću biti sretna i reći Ti HVALA!
Cijela Zajednica sestara molitveno prati ovaj rad i dolazak Svetoga Oca u Sarajevo. U samostanskoj kapelici klanjanja u Mostaru u tijeku je devetnica od devet srijeda, gdje sestre zajedno s vjernim mostarskim pukom mole pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za blagoslov i uspjeh Papina pohoda BiH. Na istu nakanu organizira se i trodnevni seminar posta i molitve u Bijelome Polju. (kta)
