Kada je prije 14 godina u trošnoj kući svoje prabake Delpe pronašao njezin stari štap i spasio ga od zuba vremena, mladi psiholog Kristijan Kraljević iz Širokog Brijega nije mogao ni slutiti kako će mu taj trenutak odrediti hobi kojim će se baviti u godinama koje dolaze.
Naime, kako bi ga spasio od vlage i propadanja, stari je štap ponio kući, nožem ga izrezbario te mu na taj način vratio stari sjaj i sačuvao vrijednu uspomenu na prabaku s očeve strane.
”Tako sam se nekako uvjerio da razumijem kako to treba raditi. Otkrivši svoj neuobičajeni talent, doslovce sam išao oko kuće i počeo skupljati stare drvene predmete ili ostatke drveća po šumi i od toga ‘smeća’ počeo praviti male privjeske”, u razgovoru za Bljesak.info ovaj 31-godišnji psiholog otkriva kako je započeo njegov neobični hobi.
Svi njegovi radovi su unikatni
Kristijan Kraljević svoju ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti počeo je iskazivati pravljenjem malih drvenih privjesaka u koje bi gravirao različite motive, nakon čega je svoje umijeće potvrdio izradom drvenih štapova i drvenoga oružja (noževa, mačeva, pištolja…) i crtanjem reljefa na drvenim površinama.
”Svi su moji radovi ručno napravljeni. Dakle, bit moga rada je da sve ručno napravim, bez ikakvih specijaliziranih strojeva ili aparata. Rad s drvetom je meni kao psihologu terapija”, ističe Kristijan uz priznanje kako ponekad koristi pilu fleksaricu i cirkular kako bi ”odradio fine stvari na svojim predmetima”.
U razgovoru za Bljesak.info otkriva kako je mnogobrojne drvene predmete napravio od ”smeća” prikupljenog na Križevcu i Brdu ukazanja u Međugorju, kao i od ostataka drveća koje je uzimao od jednog prijatelja stolara.
Kako ističe ovaj mladi psiholog, njegovi su radovi unikatni, a iste radi samo po narudžbi. Prilikom narudžbi zainteresirani mu šalju sliku ili crtež, a on zatim ocjenjuje može li određeni zadatak ispuniti i napraviti traženi predmet jer, kako dodaje, ne želi lagati ljude.
U svome neuobičajenom hobiju tijekom proteklih četrnaest godina, uz osmijeh će reći, napravio je dvogodišnju stanku samo nakon ženidbe sa svojom Anom kada su, kako dodaje, u njegov život došle druge i prioritetnije obveze.
Jasen mu je najdraža vrsta drveta
Iako svoje predmete izrađuje od različitih vrsta drveta, poput bukve, jele ili javora, ipak najviše voli izrađivati predmete od jasenovog drveta. No, priznaje, uvijek se nastoji prilagoditi ljudima.
”Jasen mi je najdraža vrsta drveta jer je po svojoj prirodi vrlo čvrsto, ali i elastično drvo. Dakle, neće lako puknuti i zato su ga ljudi ranije koristili za motike i druge slične alate. Uostalom, da se lako obraditi”, objašnjava ovaj mladi psiholog u razgovoru za Bljesak.info.
”Karakteristika našeg jasena, za razliku od bosanskoga, jest ta što je naš hercegovački jasen po prirodi klime jako tvrd i stisnut, godovi su mu gotovi skroz stisnuti. To je kao legura stisnuto. Bosanski jasen, kojega sam također koristio, ima puno zraka među svojim godovima tako da nož propada prilikom rezbarenja”, dodaje naš sugovornik.
Osim izrade drvenih predmeta, Kristijan nerijetko uređuje i stare sanduke i slične starine. No, te poslove radi više od srca, iz ljubavi i samo prijateljima, koji žele neki stari predmet svojih predaka sačuvati od zaborava.
”Ljudima je vrlo često teško objasniti i približiti proces izrade od drveta. U svome radu uronim u drvo i uživam u svakom njegovom milimetru. To je glavni smisao onoga što radim”, naglašava Kristijan koji svaki svoj rad premazuje bezbojnim lakom ili maslinovim uljem te se na isti potpisuje glagoljičnim ili latiničnim slovom K.
Ženinu ideju provodi u djelo
U posljednje vrijeme svoje umijeće rada s drvetom proširio je na ”string art”, umjetnost vezenja koncem na drvetu, za koji je dobio ideju od supruge Ane, koja pravi slastice po originalnim talijanskim i njemačkim recepturama.
”String art je njezina ideja, a ja sam onaj koji njezinu ideju provodi u djelo. Zapravo, ona i ja kombiniramo naša umijeća. Ona pravi kolače, a ja joj pravim kalupe, pozadine i podloge za kolače. To radimo čisto iz ljubavi, to je naša ljubav. To nam je neka vrsta terapije, odmaramo i uživamo”, poručuje naš sugovornik, čiji se radovi mogu koristiti kao lijepi unikatni pokloni za vjenčanja, krstitke i druge slične prigode.
Za izradu uobičajenog predmeta napravljenog tehnikom string art potrebna su mu dva dana. Prvi dan obrađuje, lakira i priprema drvo, a drugi dan zabada čavle i mota konac u oblik po želji.
S druge strane, za zahtjevniji predmet kakav je, primjerice, izrada stalka za Bibliju, potrebno mu je minimalno pet dana.
Za svoj neobični talent, na koncu razgovora za Bljesak.info, ”okrivljuje” djeda Stipu, majčina oca iz maloga mjesta Crivac u općini Muć, koji je bio poznati samouki umjetnik u svome kraju. Sve što bi vidio mogao je uraditi u drvetu, kamenu ili bilo kojem drugom materijalu.
”Pričali su mi kako je s 13 godina isklesao svetog Antu u kamenu, zbog čega je dobio pravi degenek od svojih roditelja, koji su mislili da ga je ukrao. Krivotvorio je čak i jugoslavenski državni pečat na čepu od pletare zbog čega je godinu dana proveo u samici. Očito sam povukao njegovu crtu”, uz smiješak je poručio naš svestrani sugovornik.
bljesak.info
2 komentara
Bravo 😉
Jako pohvalno… Samo naprijed.
Lijepo .pozz