“Nažalost i na radost moju, Hercegovka je ono što ja jesam i što sačinjava moje biće”, kazala je Martina Mlinarević, književnica i kolumnistica za N1 govoreći o uvredama koje trpila posljednju godinu dana od, kako kaže, svojih Hercegovaca; o bitki sa bolešću koju je pobijedila, novoj knjizi koja je, smatra, najiskrenija do sada.
Sankcioniranje
Martina danas živi u Sarajevu, nakon što je u rodnoj Hercegovini doživjela linč:
”Na popisu stanovništva sam se tako izjasnila jer je to moj identitet. Sve što sam prošla u ovih godinu dana to neće promijeniti. Željela sam da dolje živim i radim nesmetano, to nije moguće. Imam veliku ranu na srcu. Već 15 godina ja pišem na način za koji znam da se ljudima u Hercegovini ne dopada, ali nisam imala potrebe da to prijavljujem policiji kao što se događalo u posljednje vrijeme. Najgore što se to sve događalo u periodu moje borbe sa karcinomom.”
Uvrede i prijetnje se inteviziraju nakon što je Željko Komšić imenovao za veleposlanicu BiH u Češkoj.
“Nije to utjecalo na mene, mislim da nije ni psihološki. Što su stvari teže po mene, ja sam jača. To je ono što je mojim protivnicima teže padalo”, rekla je Mlinarević.
Uvrede su često bile želja da joj se bolest s kojom se borila vrati:
“Nakon što prođete karcinom vazektomiju, zadnje što želite za sebe je do to sve prolazite ponovo, ali sam objavljivala sva njihova imena javno, jer to su napisali ljudi sa kojima mi živimo, ljudi u BiH, naši susjedi, komšije. Većina njih je pod svojim pravim imenima i prezimenima pisala. Htjela sam izaći s tim i pokazati kakve silne torture ne samo ja već i druge kolegice su prošle.”
Za prijetnje još uvijek nitko nije sankcioniran unatoč tome što je većini poznat identitet:
“Nitko nije sankcioniran. U Hercegovini linč nije posustajao. Ja znam da je tu priča završena i zatvorena ako se mora raditi u HNŽ.”
“Sankcioniran je čovjek koji je prijetio Wigemarku, za dva sata pronađen je i sankcioniran. Ja sam tražila da postupe prema građanima isto kao prema vlastodršcima. Kada sam prijavila policiji nisam tražila da nekoga uhite, tražila sam da se zaustavi nešto takvo. Da bude inicijalna kapsula gdje će se reći dosta je. Ovo je doslovno bio cyber bullying kojem smo moja obitelj i ja bili izloženi. Odgvornost je najvažnija – sudstva, tužiteljstva, policije, portala, ali propustili su to.”
Najogoljenija knjiga
Posljednja dva mjeseca književnica Martina Mlinarević živi u Sarajevu gdje je napisala novu, “najogoljeniju” knjigu Bukača.
“U novoj knjizi koju sam napisala svu sam borbu objedinila iz tog razloga što sam mnogo pretnji doživjela od žena. Redovito od žena koje na svojim profilnim fotografijama stoje ispred bogomolja sa svojom obitelji. Htjela sam knjigom da poželim da moje dijete nikada ne bude neka od tih žena. Htjela sam da žene spoznaju svoju snagu i da se bore. Željela sam im poručiti koliko god da smo patrijarhalno šovinističko društvo da polažem nade da će na nekim budućim djevojčicama svijet opstati”, rekla je Mlinarević te dodala da je bilo teško napisati ovu knjigu:
“Bilo je potresno za mene napisati je jer se radi o nečemu što nikad do sada nisam pisala. Za mnoge moje čitatelje bit će šokantno. Ono što se događalo iza kulisa onoga što znaju javno. Brutalno iskreno. Ovo je valjda najogoljenije pisanje. Doslovno sam se razbolila dok sam pisala. Željela sam da ostane kao testament, kao nauk, opomena ne samo djevojčicama nego svima. Ovakvo iživljavanje se događa svakodnevno svima koji su drugačiji od okoline u kojoj žive.”
Istaknula je kako je u Hercegovini željela “da pomete kukolj u žitu” kako bi bila bolja, zdravija i kvalitetnija, no da joj nisu dali.