Mostar: Dva potresna pisma majke o seksualnom nasilju u obitelji

Pod profilom “Molitva majke” u Facebook grupi Mostarske mame objavljena su odnedavna dva potresna pisma o seksualnom nasilju u obitelji.

Majka se obraća odvjetnicima koji zastupaju njezina supruga, ali i socijalnim radnicima, koji nisu zaštitili njezinu djecu. Mostarske mame mole krunicu za majku i njezine djevojčice, slučaj je glavna tema u gradu na Neretvi, no institucije šute.

U cijelosti prenosimo oba pisma majke koja tvrdi da je njezin bivši suprug seksualno zlostavljao vlastite kćeri i moli pomoć:

Profil Molitva majke (Pismo od 1. veljače) u grupi Mostarske mame

Članica sam već dugo, ali sam zamolila administratore da me prime s ovim profilom jer nemam drugog načina da se obratim jednoj majci, a da moje djevojčice i ja ne dođemo u još goru situaciju.

Nadam se da nikada, nijedna od vas, nijedno vaše dijete, unuče, neće prolaziti ništa slično. Majko dvije curice, ti koja zajedno sa svojim kolegama odvjetnicima progoniš moju djecu i ne dopuštaš niti meni, niti institucijama da ih zaštitim od oca koji ih je godinama psihički i fizički, a zatim …

… zatim i seksualno zlostavljao …

Majko, čitaš iskaze moje djece, iskaze psihologa i mene kao majke …
Gledaš snimke moje djece na kojima ponavljaju to isto …

Vidiš li išta majko, dok po tko zna koji put analiziraš te iskaze i snimke, kako bi zajedno s kolegama i moćnom obitelji, našla novi način da oboriš zabranu prilaska tog „stvorenja“ mojim pilićima …

Zabrane se kod normalnih ljudi (bez veza, novca, ucjena i moći) donose u roku 12h, ja svoju djecu pratim i strahujem, jer mjesecima ti radiš hajku na moju dječicu.

Sve znaš, sve si vidjela, drugi ljudi (muškarci i žene) koji su to isto morali pročitati, čuti i vidjeti, uglavnom nisu mogli od suza.
Svi znaju da se nažalost dogodilo, ali mašinerija u kojoj si i ti, ne da protiv moćnih.

Majko, znaš da nijedna majka, nijedna na ovom svijetu, ne može izmisliti nešto takvo?
Ti, majko, kažeš da sam ja izmislila, nagovorila svoje nedužne anđele da lažu i da su one tu priču, odvojene i same, ponovile više puta, da se (nažalost) upotpunjuju, poklapaju, da se predškolsko dijete može naučiti da odglumi i slaže nešto za što uopće ne zna što je …

„Mama tata mi nešto radi, a meni se to ne sviđa.“
„Ne znam kako se zove, ali ne volim da mi to radi.“
„Mama, zašto mi tata to radi?“

Majko, znaš li, a znaš, da ni ti, niti cijela ekipa koja radi ovu hajku, niti obitelj kojoj je stalo samo da se „ime“ sačuva, svi vi zajedno i cijeli svijet s vama, ne bi više od mene željeli da je to laž.

Bože moj, DA JE BAR LAŽ!!!
Majko, znaš li da se može živ umrijeti kada ti dijete pokaže što joj tata radi, gdje je dira?
Majko … stojiš, izgleda da si živa, a nema te …

I nema nazad, nema zatvoriti oči, poželjeti da nestane …

Majko, smiješ li ti zagrliti svoje dijete dok spava, ja više ne smijem, jer se bojim da će opet pomisliti, u snu, na to što joj se događalo?
Majko, možeš li zamisliti kako je čuti u noći da dijete ponavlja: „Nemoj mi to raditi! Pusti me!“ ?

Majko, možeš li zamisliti kako boli kad mi kažu (više i ne čitam) kakvim pogrdnim imenima i izmišljotinama želiš baciti ljagu na mene, da bi skinula ljagu s nekog stvorenja (čovjek nije)?

Majko, kad gledaš svoju dječicu, sigurnu u naručju svoje obitelji, kako možeš tražiti bilo kakav mogući način da moje anđele vratiš u ruke monstruma???

Majko, znaš li da je ama baš sve što si pročitala istina, a ti mu ih želiš vratiti u ruke!!!
Majko, bi li taj novac kojeg ćeš zaraditi stvarno usrećio tebe i tvoje bližnje?

Možda imaš u planu nove igračke dječici, automobil, novi ured, putovanje …
A moja dva sna, dva anđela, bi žrtvovala za to …

Majko, ni tebi , ni tvojoj djeci, ni jednog dana tvojim unucima , ne želim da se dogodi išta slično.
Nikada
nikome
nikada
nikome …

Majko …
Ne obraćam se tvojim kolegama, ti me boliš, iako ne razumijem ni njih, imaju obitelji … To što baš ti to radiš, me boli puno više, majka, kao i ja …

Da mi netko daje cijelu planetu, ja to ničijem djetetu ne bih uradila …
Majko, ja i moji pilići, svako veče molimo i za tebe, piše u prvom pismu.

Profil Molitva majke – drugo pismo u grupi Mostarske mame od 21. veljače

Drage majke, nažalost, opet ću ovako pokušati poslati poruku, molbu, zahtjev.

Ovaj put instituciji, tj. ljudima u njoj, zbog čijeg (najblaže rečeno) nedjelovanja, moje djevojčice proživješe ono što je teško i izgovoriti.

Nepoštovani centru, kako vidim, na proces kojim želim zaštititi svoju djecu, poslali ste i petu svoju djelatnicu, nakon (čini mi se) četiri one koje su u prethodnom procesu, kojeg smo morali proći, dolazile da kažu kako nemaju primjedbi, kako se sa svime slažu, kako nemaju mišljenja, kako im se žuri, da se malo ubrza …

Ova nova gospođa, možda griješim, možda bi se ona napokon uključila i prihvatila pomoći, ali ta gospođa prošlih godina naše kalvarije s vama, nigdje bila nije.
Ni na jednom vašem ponižavanju, ismijavanju, ignoriranju i slavljenju stvora pored kojeg ste me prisilili da sjedim, dok bi vam satima slomljena ispovjedala godine obiteljske torture.

Stvor bi za to vrijeme uživao, zbijao šale zajedno s vašim djelatnicama, a vama prvima sam skupila hrabrosti sve ispovjediti, baš iz razloga jer su i djeca postala sve ugroženija … Taj osjećaj poniženosti u vašoj instituciji, nikada izbrisati neću moći …
Meni je to vaše zlostavljanje tada, bilo gore od bilo kojeg njegovog. Za njega, stvora, sam već znala da duše nema …

Svaka uputa, svaki zakon, svi ostali, NAS, mnogobrojne ovakve, upućuju k vama i onda dolaziš, nadaš se, moliš, kršiš od suza, treseš se, jer sve to radiš pred zlostavljačem i vama, kažu stručnim ženama.
Ženama s divnim titulama, s divnim člancima i radovima, koje vas ignoriraju potpuno i govore vam da ako je to zaista bilo tako, zašto to nisam prijavila (hihotanje i potvrđivanje od strane stvora), da kako smijem to govoriti, jer ako je istina i ja sam sudionica u zlostavljanju jer nisam prijavila što radi djeci (smijeh) …

Da na stvorov komentar, da „Ako je on to sve radio, kako nitko od susjeda nije prijavio?“ , vi mu potvrđujete s „vala baš“ i ide nova tura smijeha s vašim dragim divnim stvorom.
Kažete mi da uzmem njegovog psihologa, jer “Vidi njega kako je fin i kako fino priča” .
Kažete, meni natečenoj od plača, da smo baš divan par i da se pomirimo.

Satima pričam kako zanemaruje, tuče i što sve govori i radi djevojčicama, ali „ Baš smo vam divan par, šteta bi bilo da se ne pomirimo“ .

Kaže stvor i da nije do njega (prebačaj s hihotanja na suzne oči), njemu se svijet srušio kad nas je izbacio (u biti kad smo same otišle – reče vam on).
Kako ne može bez nas, kako pati za djecom, pa ste ga žalile, tetošile, govorile mi da probamo izgladiti.

Pomislim da sam nevidljiva,
Bit će ne vide me žene,
Ne čuju me žene,
Duh sam,
Pa Bože zašto me ne čuju,
Zašto me ranjavaju s njim zajedno ???

Nakon što smo našle mir u sigurnoj kući obitelji, a znate, svaka nam je nakon onakvog „života“ bila sigurna, mi smo se napokon naspavale.
I pod mostom bi se naspavale nakon onog.

Gori grad od izmišljotina “obitelji”, jer nadali su se da nikad nećemo napustiti laž. Gori grad od tračeva s novim pikanterijama i ismijavanjima iz vaše institucije, jer vama rekoh sve, ponadah se da radite ono što bi trebali. Oprostite, što „biste“ trebale raditi (ni na jednog muškarca ne naletjeh u mnogobrojnim posjetama).

Možda bi bilo lakše da su mi ovo radili muškarci, a ne žene, majke.

No, sunca mu, izgleda nikako da se naučim.
Uporno tražim pomoć, razumjevanje od žena, čude me sve one koje stanu na stranu zlostavljača, koje ga brane imenom i prezimenom i svojim obrazom.

Tko šiša obraz ako su s druge strane stare usluge ili ponuđene (beskonačno dugo) nove usluge, novac, a možda samo bajadera i dobar trač o ženi kojoj nema tko pomoći??? Daj šta daš …

Molim vas ako mi netko može javiti što vas zadovoljava, pa da to možete raditi nekome tko vas dođe tražiti pomoć, tko mora od vas tražiti pomoć?
Koja vam je tarifa, baš me zanima? Nije da vam ja mogu nešto ponuditi, ali eto kao i vaša ženska znatiželja za novim trač-materijalom, tako sam i ja znatiželjna, za šta, za koliko mi prodašte djecu?

Ignorirali ste moje pozive i dopise kada bi se nešto jako, jako loše desilo prilikom kontakata mojih pilića sa stvorom, pa bih vam se obratila, jer nikome drugome nisam ni mogla.

No kad bi stvor nešto izmislio, čisto kad poželi da me opet dovede kod vas da se zajedno šprdate sa mnom, zvali ste me automatski da dođem i nastavljali svaki put veselije i šarenije.
Nastavila bi se zabava „plavokrvca“ s nekim ženama od prošlog puta, nekim novim, ali uvijek dvjema – trima stručnjakinjama.

Kada sam vas tražila, (i vas i njega naravno), da djevojčice spavaju zajedno u svojoj sobi, na svojim krevetima. A stalno bi pričale o tome, kada se vrate kući, kako jedna mora s tatom u krevet …
Jedna od vas mi je rekla: „Hahahahaha evo ja sam spavala sa svojim tatom, pa šta mi fali hahahahaha…“

Naučile ste me TADA da vam se NE OBRAĆAM.
Šta god bude, moli Boga i čekaj da prođe.
I naučile ste me. Malo tupav đak, ali naučile.
I šta se dogodilo? Ja ne mogu i OVO pod tepih, po cijenu svega.
Ne može i ne smije nitko!!!
Djecu ste žrtvovale!

Spavate li žene, majke, stručnjakinje?
Evo sada, mjesecima već znate sve, vidjele sve, pročitale sve i perete ruke.
Neeee možete vjerovati da je istina, pa joooooj samo da nijeeee istina, tkoooo bi rekao od njega.
Zadnjih mjeseci ste dobili svaku zabranu. Donešenu, ukinutu, donešenu, ukinutu, donešenu, ukinutu, donešenu …

Molila sam vas da bar javite vrtiću, školi, jer što ljudi znaju što im je raditi. Da ih ja ne uvjeravam da ne smije blizu, a da ih moćna obitelj uvjerava da mogu uzeti djecu.

Obraćam vam se uživo, ono kad ste me opet zovnuli da dođem na stvorov nalog, obraćam vam se telefonski, ono jednom kad ste se zeznuli pa javili, obraća vam se naš odvjetnik, obraćam vam se pismeno, ono kad ste mi odgovorili da ne možete ništa, jer je to na sudu, nemate vi ništa s tim.

Institucijo nedraga, na sudu će biti vječno, jer stvorovoj mašineriji ne postoje granice, a vas briga od koga se moja djeca kriju i plaču na tim mjestima gdje ja ne mogu s njima biti, zaštititi ih, a iznenada im upadnu posjete.

Kad dijete svaki dan smisli novu „logu“ za sakriti se u školi i cijeli plan tko će trčati po učiteljicu, a tko će napraviti živi zid oko nje.
Kao što su ga i napravile njene male prijateljice <3 kad ju je ženski vođa mašinerije posjetio da joj kaže „da se ne ljute ONI na njih dvije što lažu, da znaju oni da ih je mama nagovorila, te da su svi ti ljudi koji ih ispituju lažovi, da to dobro zapamti“ …

Vođa je dijete pronašla skriveno, uplakano, okrivljuje je uz izjave ljubavi i tjera je da mahne stvoru koji je ispred škole.
Tjera je da se javi stvoru na telefon, da joj i on nešto kaže, da je prestraše, blokiraju, ušutkaju.

A ja joj ne mogu reći da se ne osvrće, da ne pregledava parking ispred škole, da ne daje zadatke prijateljicama koja će što pratiti tijekom nastave, da ne mora mijenjati jakne i kape s prijateljicom, da joj nitko ništa ne može jer postoje divne tete kojima je to posao da ju zaštite, da bude dijete, da ćemo se mi odrasli pobrinuti da joj se to ne događa.

Da joj kažem da su nju i seku baš te tete gurnule u ovo prestrašno, u ovo najgore što se događalo???
Ma neeee, niste vi krive, to je tamo netko drugi kriv.

Molim vas, ako može, recite mi tko??? Molim vas?
Upozorila, navela, iznijela ono što ni svojim roditeljima nisam, molila, pisala, zvala, a sada kažete: „Nama je to bilo vaša riječ, protiv njegove!“

Da, njegova se riječ (sorry, njegova veza) pika, zbog “plave” krvi valjda.

Koji intervju će vam opet imati naslov „ ZLOSTAVLJANE ŽENE NEMAJU POVJERENJA U NAS“ ??????

Pošto morate biti dio ovog što moram izboriti, jer ja psihopatu i pedofilu djecu više NE DAM u ruke, molim vas da bar jedna od onih 4-5-6 žena koje smo ja i moja djeca susretale kroz godinu dana, da bar jedna od tih koja se možda sjeća nečeg iz „našeg slučaja“ dođe i prati proces.

I ne da se opet mjenjaju, da nemaju mišljenje, da im se žuri, nego da sudjeluju i kad tamo negdje u uredima, uz kavu sjednete, popričate, da se napokon i pokrenete.

Ne pričajte o meni, molim vas, tu mislim na ove gradske priče a i na masu tračeva koje sam opet iz vaše institucije čula i u zadnje vrijeme.

Svjesna sam ja da ovu našu javnost „plavokrvci“ filuju izmišljotinama o meni, da bi skrenuli pozornost s djece.

Pričajte o djeci.
Pročitajte tu tonu papira koju ste dobili.
Pogledajte snimke djece i svjedočenja.
Pročitajte u kakvom su stanju djeca sada.
Pročitajte što sam o djeci pričala prošlih godina.
Pročitajte koji članak svojih zaposlenih stručnjaka i primjenite to, čime se hvalite, na moju djecu.

Ako treba, kad ovo sve prođe, a one budu sigurne i zaštićene, smisliti ću vam tisuće tračeva o sebi, pa nastavite. Mene nakon godina stvora i mašinerije više ne zanima što će tko reći o meni.

A sada, vas i druge institucije koje planski pričate isključivo o meni, ovakvoj i onakvoj, sve vas molim i preklinjem da okrenetu svu tu energiju prema mojoj djeci. O njima se radi.

Stanite na trenutak, vi svi i ovaj grad, razmislite, sjetite se svoje djece, unučadi ili bilo kog vama dragog djeteta, sve će vam biti jasno zašto ovo radim.

Godinama šutim i puštam,
Kažu „ne valja se s rogatim bosti“ …

Nije mi san bio da smo nas tri glavna tema za ispiranje usta po kavama, inboxima …

I znam kakve će vam sada biti reakcije, ali ja drugog načina nemam.

Sve sam pokušala, ismijali ste me, izdali ste moju dječicu, hajde sada ne zatvarajte oči. Radite svoj posao.

Dogodilo se, nije film. Znam i da znate koliko ovakvih slučajeva u našem okruženju sami roditelji zataškaju. Zbog sramote ili da zaštite zlostavljača. Ne znam.

No, njima na dušu.

A vi, sve znate! Svega ste svjesni!
ZAŠTITITE MI DJECU KO BOGA VAS MOLIM !!!

(Mamama: Besana noć, nisam planirala ovo pisati, al kad želiš iskočiti iz kože, a ne možeš ništa drugo no napisati nešto na ovoj grupi. Hvala vam na svakoj molitvi, dale su mi toliko snage bezbroj puta zadnjih tjedana, samo se sjetim da neke nepoznate majke mole za moju djecu. Hvala od srca na svakoj poruci u inbox, svakom komentaru popore. Možda sve zvuči konfuzno, ali noć donese svoje.

Razumjeti će sudionici torture kojima se ovaj put obraćam . Razumjela je izgleda i „majka“ nedavno, ali kažu ljudi i ono „preko mrtvih do zvijezda“. Sa srećom joj bilo na tom zvjezdanom putu! Nadam se da vi ne morate ustati ujutro i skupiti svu hrabrost svijeta da krenete u dan. No kad dan krene, ne brinite, ide lijepo. Danju sam vesela, pozitivna i mama kao i sve vi. Treba se s njima igrati, bodriti ih i kad kažu da “Više ne žele da budemo hrabre” , smijati se, plesati, čitati bajke, praviti maske …

Poljupci njihovi i zagrljaji odnesu sve loše u trenu. Mi živimo, nisu i neće im uništiti život. Izdati svoju djecu ne smije nijedna od nas. Pričajte uvijek sa svojim pilićima, molim vas, nađite vremena i pričajte.), zaključuje se u drugom pismo objavljenom prije nekoliko dana.

Ostaje za vidjeti hoće li institucije reagirati i istražiti ovaj slučaj.