Mostarski student iz duvanjskog kraja nasadima lješnjaka prkosi modernim trendovima

Poljoprivreda i stočarstvo u Duvanjskom kraju kroz povijest su bile glavne djelatnosti kojima su se ljudi bavili i od kojih su živjeli. Takvih primjera danas, sve je manje. U potrazi za boljom budućnosti brojni biraju život i posao u zapadnim zemljama. No, jedan mladić iz Šujice, mjesta u okolici Tomislavgrada, svojim primjerom prkosi današnjim trendovima.

Ante Pašalić (22), student je agronomije na Sveučilištu u Mostaru i vlasnik godinu dana starog nasada lješnjaka. Na to se usudio, kako kaže Ante, iz ljubavi prema poljoprivredi i rodnom kraju. Posadio je 350 sadnica lješnjaka što kako kaže nije puno, ali za početak sasvim dovoljno.

Poljoprivredu sam zahvaljujući svojoj obitelji, zavolio od malih nogu. No, zanimanje za lješnjake pojavilo se prije tek nekoliko godina. U jednoj televizijskoj emisiji pogledao sam pozitivnu priču o čovjeku koji uzgaja lješnjake i u meni se probudilo zanimanje, izjavio je ovaj vrijedni mladić za Umomdvoristu.com.

Informirao se kroz razgovore sa svojim profesorima, čitanjem i slušanjem ljudi koji imaju iskustva s uzgojem lješnjaka. Vlastite nasade posadio je prije gotovo godinu dana. Danas, kaže, nema ljepšeg osjećaja od rada vlastitim rukama na vlastitoj zemlji, gledajući kako se trud svakim danom sve više isplati.

Naš kraj je bogomdan za ovakve ili slične nasade. No, ljudi se ovim ne žele baviti jer se na prvi urod čeka dvije do tri godine dok je za povratak uloženih sredstava potrebno i do sedam godina, ističe Ante.

Ipak, Ante u lješnjacima vidi isplativost. Uz pomoć obitelji, uložio je nekoliko tisuća maraka. Lješnjake je posadio na šest duluma, odnosno 0.6 hektara zemlje. Za dvije godine, očekuje prvi urod.

Za prvi urod očekujem 10 do 50 kilograma lješnjaka, a svake godine sve više. Za šest godina na svojim nasadima očekujem puni urod i isplativost uloženog. Kada se ostvari puni urod, jedna stabljika može uroditi s 3 pa do čak 12 kilograma lješnjaka, a tada bi urod po sezoni bio najmanje jednu tonu lješnjaka, iznosi Ante svoja očekivanja.

U obližnjem Livnu djeluje Otkupni centar, gdje mladi Ante za početak planira otpremati svoje lješnjake. S vremenom, ovisno o situaciji, odlučit će i hoće li širiti svoje nasade. Za sada je, kaže, zadovoljan trenutačnim nasadima gdje provodi i većinu svog vremena.

S uzgojem lješnjaka usklađujem i fakultetske obaveze, a kada ne stignem pomaže mi obitelj. Najviše posla bilo je na početku.. kada sam ih posadio, štucirao sam sadnice i pripremio za uzgojni oblik stabla. Sadnice štitim i od bolesti, po potrebi zalijevam i jako često frezam te kosim okolno raslinje, rekao je Ante.

Najviše truda i rada oko lješnjaka potrebno je na samom početku, a s vremenom, kada stigne urod, nasade je potrebno samo održavati, što ne iziskuje puno vremena.

Ante je jedan od rijetkih na području općine Tomislavgrad koji ima nasade lješnjaka. Poručio bi, kaže svima da pokušaju raditi ono što vole.. a plodna Duvanjska zemlja, poljoprivrednike željno iščekuje.

Uz, volju i predanost, kakvu ima mladi dvadesetvogodišnjak iz Šujice, ne sumnjamo da će se u svom zanimanju ostvariti i uspjeti.