Drinovačka rodna kuća velikog pjesnika Antuna Branka Šimića danas je i muzej, a Šimićeva obitelj njegovo stvaralaštvo čuva od zaborava.
“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda”, prvi su stihovi “Opomene” Antuna Branka Šimića, čovjeka koji je bitno obilježio bosanskohercegovačku književnost i kulturu, ali i književno stvaralaštvo cjelokupnog južnoslavenskog prostora.
U Šimićevim rodnim Drinovcima i osnovna škola nosi po njemu ime, ali i po njegovu bratu Stanislavu Šimiću. Nastavnici, djelatnici i učenici ove škole iz dana u dan trude se kroz nastavu književnosti, ali i izvannastavne aktivnosti razvijati svijest o važnosti očuvanja Šimićevog pjesništva od zaborava.
“Što se tiče samog imena škole – i u svjetskoj, i u europskoj i u hrvatskoj književnosti ime Antuna Branka Šimića samo po sebi je jedno veliko ime. Prema tome, doista mi je čast da sam i kao učenik i kao djelatnik pod ovom školom, koja je nositelj imena našeg pjesnika”, kaže za N1 Anita Kolak, ravnateljica OŠ Antuna Branka i Stanislava Šimića.
Svega nekoliko metara od škole je i rodna kuća Antuna Branka Šimića, u sklopu koje je i mjesna kavana, koja po njemu nosi ime. A unutar kuće spomen-soba. Muzej, koji je sačinjen od stvari koje su skupljali Šimićevi rođaci, ali i mještani Drinovaca.
“Ovo je spomen-soba koja se nalazi u rodnoj kući Antuna Branka Šimića. U njoj se nalaze stvari koje je skupljao moj muž, naša djeca zajedno sa mnom, ali također uz pomoć naših sugrađana”, naših Drinovčana koji su nam davali pojedine stare stvari da bismo mogli napraviti ovaj muzej. Znači, zahvaljujući njima”, ističe Snježana Šimić. Dakle, sve je zahvaljujući samo njima, a ne politici.
U spomen-sobi kroz stare fotografije i rukopise oživljavaju se vremena u kojima su se umjetnost i zajedništvo, kažu, znatno više cijenili i njegovali. Kroz ovu kuću prošli su brojni velikani – od Dragutina Tadijanovića, Kaštelana, Skendera Kulenovića pa sve do Mostarskih kiša.
”Svi su odreda poštivali ovog velikog pjesnika, koji se jednostavno može nazvati našim”, poručuje rođak Antuna Branka Šimića.
“To je bilo svojatanje – hrvatski književnik, bosanskohercegovački književnik. On je rođen u Bosni i Hercegovini. Bio je u Širokom Brijegu, pa je bio u Vinkovcima, zatim u Zagrebu. U ovoj se situaciji on može svojatati ovako ili onako, država se podijelila. Ali on je rođen u BiH, dakle bosanskohercegovački književnik, koji je kao Nikola Tesla – rođen u Smiljanu, ali živio u Americi i tamo je pokazao svoje znanje”, dodaje Stanislav Šimić.
Mnogim je velikanima Bosna i Hercegovina bila mjestom rođenja, baš kao i Antunu Branku Šimiću. A “pjesnici su”, kako kazuju i Šimićevi stihovi, “čuđenje u svijetu”.
8 komentara
super je muzej predivan i pjesnici
Šimići su hrvatski pjesnici koji življahu u ovoj raspaloj BiH
AB Šimic nije ničiji pjesnik. To je izrod roda Hrvatskog.
Najpoznatija djela koja mu se prepisuju prepisao je i ukrao od svog kolege i susjeda Ilije Glavote.
Bio je zadrti ateist koji se ipak pred smrt ispovjedio ali tek kad je vidio da umire.
Nisu njega uzalud veličali komunisti i divili mu se.
Čak su mu sestru Ivu ubili jer im se nije uklapala u sliku i mit koju su stvarali o Antunu Branku.
Kršten je kao Ante, ali ga je to ime previše vezalo uz katoličku vjeru i hrvatske korjene, pa je sam sebi nadjenuo ime Antun Branko.
Po uzoru na velikosrpske kolege kojima se istinski divio.
Za života uvidio da je pogriješio jer je prihvatio jugoslavenstvo i pisao na ekavici, kao i ostala Hrvatska pera tog vremena.
Dokaze bismo rado vidjela!
Uh koji komentar gore. Pa ti si baš genije i ne znam zašto uopće pišeš pod ANONIMNO. De ti to lipo opismeni i argumentiraj, da ne bude obično bolesno pljuckanje i ogovaranje, pa možda dobiješ i kakvu Nobelovu nagradu za ispravljanje povijesnih neistina i zabluda. Inače pajdo put vodi psihijatru …
A.B.Šimić je veliki pjesnik, rođen u BiH, ali u hrvatskom narodu. I što tu ima sporno? Hrvat rođen u BiH , kao i većina nas . A ovi koji negativno komentiraju nemaju pojma ni o pjesmama, ni o pjesništvu, ni o životu. Samo grijeh je huliti, valjda to znaš.
Kao rodjeni Drinovcanin koji zivi u Zagrebu mogu recu da ga metropola Hrvatske visoko cijeni..poz. Floro Letic