Na današnji dan 1898. godine, rođen je Antun Branko Šimić, jedan od značajnijih hrvatskih pjesnika modernizma, esejist, književni kritičar i prevodilac.
Rano djetinjstvo provodi u malom hercegovačkom mjestu Drinovci kod Gruda gdje završava osnovnu školu, nakon čega nastavlja formalno gimnazijsko obrazovanje u Širokom Brijegu, a potom u Mostaru, i Vinkovcima i napokon u Zagrebu.
Svoju prvu pjesmu, ”Zimsku pjesmu”, objavio je već kao petnaestogodišnjak, u književnom časopisu Luč u Vinkovcima 1913. godine. Dvije godine poslije, seli se u Zagreb u kojem će, baveći se književnošću i pisanjem, ostati do kraja života.
Na pjesničko stvaralaštvo Antuna Branka Šimića značajan je utjecaj Antuna Gustava Matoša. Njegova poezija intenzivira doživljaj svijeta izrazito škrtim i zgusnutim stihom. Melanhonični, otmjeni i dekadentni štimung, krajolici izdvojeni iz svakodnevnice, prigušene boje i fine nijanse, milozvučna i gotovo svečana akustika – sve su to elementi upisani u Šimićevo pjesništvo. Njegov je pjesnički opus predstavljen kao svojevrstan bijeg i otklon od banalnosti svakodnevnog života, čisti larpurlartizam, u kojem je umjetnost svrha samoj sebi.
Velik dio Šimićeva opusa ostao je neobjavljen do 1950-ih i 1960-ih, među ostalim i nekoliko dramskih fragmenata te započeti roman ”Dvostruko lice”. Sabrana djela koje je uredio njegov brat Stanislav Šimić objavljena su 1960. godine.
Šimić je uz Tina Ujevića i Miroslava Krležu najistaknutiji hrvatski pjesnik modernizma, zaslužan za popularizaciju slobodnoga stiha i novih kompozicijskih načela (”Tehnika pjesme”, 1923. godine) kao i za definitivnu integraciju hrvatskoga pjesništva u europske književne tokove. Sve bogatija recepcija njegova pjesničkoga djela, u zamahu od 1960-ih, potvrđuje takav status, a kritički sudovi Preobraženja svrstavaju u vrh novije hrvatske lirike.
Nakon teške upale pluća 1924. godine obolio je od tuberkuloze i pokušao se liječiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb.
Umro je u dvadeset i sedmoj godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.
5 komentara
Tuberkuloza! Pokoj mu dusi.
A opcina nije u stanju kucu otvoriti njemu u cast tolike godine. Alajmanet
To su ljudi na koje trebamo biti ponosni. Svi današnji političari, načelnici, svi naši tajkuni će, kad više ne budu na funkcijama biti zaboravljeni, ali pametni koji ” ne idu maleni ispod zvijezda”, živjet će vječno.
Drinovci nisu kod Gruda,nisu ni blizu Gruda,mozda se kaze Opcina Grude( OSINJAK) kako veli nas narod u Boljavi davno je trebalo otvoriti ustanovu na sjecanje
Drinovci, Gorica i Sovići su do rata bili kod Imotskog, a danas Grude kod Drinovaca
Kakav je ovo zaključak: “jedan od značajnijih hrvatskih pjesnika modernizma”. Jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika!!!!!!!!!!!!!!!!!