Analitičari koji se bave brojkama tvrde da je u globalnim okvirima 1968. godina, ona koja je obilježila prošlo stoljeće, s obzirom što se sve tada izdogađalo, piše Večernji list BiH. Nabrajati i analizirati sve događaje iz te 1968. može se satima, da ne kažemo danima, ali mi ćemo se držati jednog događaja, zanimljivog za Grude, ali i širu okolinu s obzirom da se rijetko koji prolaznik Grudama nije zaustavio pored slastičarnice u središtu općine koja ovih dana slavi pola stoljeća postojanja, a praktički, oni kolači koji su obilježili njezin početak, po originalnoj recepturi, proizvode se i danas.
Svijetla budućnost
Pod nazivom “Sport” živi od 12. svibnja 1968. sve do danas, a sudeći prema dobrom raspoloženju slastičarke Tine Marić, koja nas je dočekala na vratima i voditelja slastičarnice Zvonimira Evića, živjet će još dugo.
Utemeljio ju je Vlado Ević Markanović, danas 82-godišnjak koji se 1968. vratio iz Njemačke i razmišljao o otvaranju lokala u središtu Gruda. – Razmišljao je o lokalu prije nego što se konzultirao s posuškim slastičarom Perom Mrveljom koji mu je predložio da otvori slastičarnicu. Prijedlog se svidio ocu te ga je s majkom Milom izanalizirao i odlučio otvoriti slastičarnicu – govori nam Dobroslav Ević, Vladin sin dok sjedimo u ugodnom interijeru, u objektu napravljenom od hercegovačkog kamena. Slastičarnica je s godinama postala kultna, a Vladi su uz suprugu pomagala i djeca, jedini sin s kojim smo razgovarali te 3 kćeri. – Sjećam se da su sestre ocu stalno pomagale u tim počecima. Tada je vrijedilo pravilo života u zajednici. Obiteljski posao, kakav god on bio, svi su poštivali. Tako je i nama to bio posao koji nas je izgrađivao kao ljude, ali i odškolovavao – prisjeća se Dobroslav. Nakon Vlade, brigu o poslu preuzela je Dobroslavova supruga Marica, a posljednjih godina Vladin unuk te Dobroslavov i Maričin sin Zvonimir. Vlado i s pune 82 godine na leđima svakog dana dođe u slastičarnicu popiti kavu, pojesti kolač i tako na mjestu događaja vidjeti kako posao, kojemu je on udahnuo dušu, napreduje. – Brojne vrste slastica imamo u ponudi i sve se prave u kućnoj radinosti. Baklava, hormašica i domaća torta i danas se rade po originalnoj recepturi. Ništa u receptu nije mijenjano od 1968. Ljudima su se tada svidjele te slastice i ono što je dobro ne treba mijenjati – govori nam voditelj slastičarnice Zvonimir Ević. Slastičarnica “Sport” oduvijek je bila okupljalište mladih, osobito u vremenu kada je kinodvorana Grude preko puta emitirala tri filma tjedno i kada je u njoj nastupala glazbena elita toga vremena od Tereze Kesovije, preko Ane Štefok do Kiće Slabinca. Gledajući kronološki, nakon 1968. i otvaranja slastičarnice važna je i 1972. kada se pojavio aparat za točeni sladoled, a 1976. u slastičarnicu je stigao jukebox, glazbeni uređaj, nešto tada također novo za ovaj dio Hercegovine. Najveće iznenađenje ljudima predstavljala je 1977. dok se nisu naviknuli. Tada se pojavio prvi aparat za kavu u Grudama.
Prelazak na espresso kavu
– Ljudi su bili iznenađeni s obzirom na to da su aktualne bile đezva i šalica, a u njima tzv. turska kava. Čak je i Vlado bio skeptičan hoće li ljudi prihvatiti espresso kavu, ali ubrzo su je ljudi zavoljeli i postala im je broj jedan – prisjećaju se Evići. Dobroslav nam kaže da samo 15 dana slastičarnica službeno nije radila i to u jeku rata, kada su Grude bombardirane 1992. godine. Pogođena je duhanska stanica, zgrada u Grudama, privatna kuća… geleri su bili posvuda pa i po slastičarnici. Cilj su, uz civilne objekte u središtu, bile institucije Herceg Bosne i ratna bolnica. Ali zbog vojnika koji su tu bili smješteni i vjernih gostiju unatoč bombardiranju i stalnim zračnim opasnostima, slastičarnica je ubrzo otvorila svoja vrata i više ih nikada nije zatvorila. Danas kao ponosni 50-godišnjak nastavlja, uz vrijednu obitelj koja ju vodi, ići dalje, pružajući ljudima najbolje okuse kolača i slastica.
47 komentara
Super slastičarnica. Poslije škole oko 18 i 30 smo navraćali u slastičarnu i nas bi 4jele po 4 baklave.
A VLADO uvijek ljubazan i super.
Bilo je to davne 1968/1969. god.
Markanovic samo jedan
Najbolji kolaci
Eh dobro bi bilo da je u grudama vise radnji i lokala s tradicijom, danas tri godine i mijenja ime i cijeli izgled..ovo je jedno od rijetkih koje je opstalo ovako dugo, da ne kazem jedino
Podaci vrijedni čitanja! Svaka čast!
Do prije 20 godina imala je osobnost i pristojne cijene ,danas toga više nema nigdje,ali lijepo da se tradicija nastavlja
Da cijene su podignute a kolači klasični.Kad naručim ništa posebno a skuplje nego na drugim mjestima.
Najbolja Tina
Super baklava
za ovu slasticarnu nema niko sigurno sta lose da kaze ja sam iz kocerina kada sam god u grudama navratim na kavu i baklavu
Super slasticarna i odlicni kolaci.
Sve super!! Čestitke na radu i tradiciji. Bravo!!
C E S T I T A M!!! Upravo tako kako ste spomenuli kultna slastičarnica… Nekad je bila “in”, nakon skole svi u slasticarnicu dok ne krenu busevi… Starije generacoje od mene su uvjek tamo visile… Bili su kao inventar 😂😂😂😂
Iskrene čestitke Vladi i ostalima…
Ne volim baklavu al ova njihova je vrh.
Sada mi je 50 god, kad nisam imao ni dinar u džepu, Vlado je znao nas dvojicu zovnuti da uđemo u slastičarnicu, dao bi nam po kolač, mi smo bili djeca sa sela, bilo nas je stid, ali je to radio, svaka mu čast!! Poznajem i Cobru, i Zvonu, samo neka zvono nastavi tako!! Svaka im čast, a kome je skupo, nek ne ulazi! Ja se nikad ne krijem kad pišem, Ivan Spajić Bilogić!!
Čestitke,Markanovići! M.T.🎉
Čestitke na objetnici. Puno generacija ovu slastičarnu ima u najljepšim uspomenama.
Najbolja baklava❤️
Čudo
Samo da nenaplacuju kutije to nigdje nema
Za Mamu,
Gospođo onda si sama nabavi, kutije ili ambalažu za transport…
Od svih torti, raznih okusa, koje danas postoje ,samo je jedna ipak posebna – to je ona koja vraca u djetinjstvo “Markanovica torta” !
Prije 20 godina, skoro svake nedjelje poslije pucke mise, tadasnje osnovnoškolke bi redovno svracale na kolac i sok. Nikad zaboravljene uspomene. 😊
Svaka cast.Sve najbolje.
Džuboks je bio kao svemirski brod kada sam ga prvi put vidio 89′..Svaka čast Evićima!!
Ma kakve današnje slastičarne i kolači.Kod Markanovića mi i dan danas one baklave,hurmašice, šareni kolač,… bude sjećanja na nešto fantastično.Iz gimnazije potrči u slastičarnu zauzeti mjesto sebi i još nekoliko mjesta.
Još kad bi SALKA iz Vitine došao i govorio:Vlado,Vlado daj mi jednu kiblu(kiflu) a mi djeca u smijeh.Jadni Salka nije bio sav svoj pa bi lutao kojekuda.Eh,vremena.
Imam samo lijepe uspomene iz te slastičarne. Počastio me Vlado stotine puta kad nisam imao para. Tu sam upoznao mnoge djevojke. Markanović je jedan. Hvala mu
I ako rijetko čitam komentare sa portala konačno nešto lijepo za pročitati sa uglavnom pohvaljujućim komentarima kojim se i ja pridružujem..
U potpunosti se slažem da je moralno, etično kao i opće političko stanje koje ruku pod ruku uglavnom prati i ekonomsko stanje u Grudama pa tako i na prostorima cijele Hercegovine i Bosne kaotično,sve samo “crna kronika”!
Sve samo kriminal, pljačke, krađe,kojekakve malverzacije, prevare itd a svi kao ono “pošteni i duhovno prosvjetljeni” što bi se moglo reći gotovo pa bez grijeha.
Što s razumjevanjem i očekivanjem uzrokuje ogorčenje naroda pa samim tim po portalima pa tako i po medijima rijetko se ima šta lijepo čuti i pročitati.
Naravno tu ima i popriječnih mišljenja jer nekom je i u takvom sustavu kao i u svim bivšim bilo savršeno,al to ne bih komentirala pošto nije usko vezano za ovu temu.
Ja se također pridružujem svinm ovim lijepim komentarima vezano za ovaj članak i rado se sjećam lijepih uspomena iz te navedene slastičarne kao i većina školaraca gdje bi dolazili na kolače, sladoled,sokić i naravno slušajući glazbu sa tada svima popularnog JUKEBOXA.
Osobno tada nisam poznavala vlasnika tko je i što je što nas nije ni zanimalo.
Tu smo se uglavnom svi osjećali fantastično što nam je bilo i naj bitnije od svega.
Pošto je se kroz godine sve to promjenilo kao i sama mjesta okupljanja školaraca drago mi je da se ipak netko sjetio objaviti ovaj članak koji mnoge podsjeća na te lijepe uspomene iz školskih dana.
Čestitka svim bivšim i sadašnjim uposlenima na jubilarnom “50” rođendanu slastičarne”SPORT” i želim im uspješno poslovanje i u budućnosti.
A ovom poštovanom uzrujanom i temperamentnom g-dinu što se predstavio poželjela bih da malo smiri strasti.
Koga briga kako se zove i kome to šta znači. Smješno. Ako se predstavi dali bi to trebalo znaćiti da bi njegovo osobno mišljenje trebalo više vrijediti od svih ostalih.
Ljudi komentiraju, ljudsko i demokratsko pravo je da svak ima pravo na iznošenje svog stava ili mišljenja, svojih dobrih ili loših iskustava bez obzira dali nam se to nekima ili većini sviđalo ili ne, kako se on zvao jer to nikog uopće i ne zanima.
Bitna je većina da bi se moglo nešto u globalu zaključiti.
Mračna su vremena donekle prošla a na žalost tih tragova toga vremena je ostalo i danas da nekom na čelu mora pisati tko je i što je, za koga će glasati dal on to htio ili ne,dali je to moralno ili ne.
Bit svega je biti čovjek,ma tko god on bio i kako se zvao a ne dali si član ove ili one sekte, partije, dali si navijač Dinama ili Hajduka isl.
Čovjek se ocjenjuje po svojim dali lošim ili dobrim djelima a ne po nekakvoj torturi,dali partijskoj idr. podobnosti dali si HDZ, HDZ’90, SDP, HSP isl.
Poštovani gdine mislim da ste me razumjeli i da se slažete sa mojim komentarom ako i niste to je vaše mišljenje na koje imate pravo bez obzira dali se mi s njim slagali ili ne.
Hvala na razumjevanju.
Pozdrav svima !
Imaš gramatičkih grešaka u ovom tekstu!
samo je jedan markanovic i njegova torta stara 50 godina ! a sladoled da ne govorim nema ga nigdje takvog.sretno samo naprijed i iduci 50 godina!
Za MOJ STAV
Poštovana gospođo ili gospodična, nebitno što si, samo da Vam kažem da nisam uzrujan, temperamentan jesam cijeli život! A to što sam se potpisao imenom i prezimenom, čak i nadimkom, to je zato što se svi kriju iza nekih imena, koje ništa ne znače. Kao i Vi. Nitkoga nisam uvrijedio, samo dao pohvale Markanoviću, svima njima jer su uistinu legende u Grudama!A to što je Vama zasmetalo, Vaš problem!
Ivane pusti kraju nisi ti od pera, tanak si po tom pitanju.
Dobar sladoled!
Tako je Ivane
Fali sernjak.
Ne kaki Anonimni
Najbolja zora i jadranka
Nisam nigad sio tu, niti mislim da ocu, ako se tradicija pravljenja kolaca proteze od seset osme godine, pa brate ne mora dizajn biti od tada. Dajte malo terase, zelenila, bar to modernizirajte a ne ko da si u najvecoj birtiji Lukića
O Vladi i njegovima kao i o kolacima sve najbolje. NO! Zaista je pitanje kako rade ili kako su tako dobri a još uvijek nemaju wc za klijentelu?
To je jako bitna mana. Čak se pitam kako im je uopce dopusteno da rade bez mokrog cvora? Bas me zanima sto Bilogic na ovo ima za reci? 🙂
Kolaci su friski pa nema potrebe da imaju i wc
Vidim da vas dosta nije odavno doslo u markanovica na kolace,wc postoji a i lokal je renoviran ima 4-5 godina
MOJE ISKRENO IZVINJENJE.
Znam da nije bio wc. Ali čeljad kao i njihovi prizvodi si za Pet! A Tina, Tina je za 10 😏.
Kad god dodjem u rodni kraj posaljem cacu po kolace u Evica.
Imaju najbolju baklavu na svitu,a proba sam kolace od Istambula do Bergena.One lipe krempite,za mene nezamjenjiva “obicna” torta od “dvajest” maraka.Nekad je bila 20 njemacki maraka.Ne volim ove danasnje moderne..
U tu je slasticarnu moj caca vodija mater na kolace,tamo krajem sedamdesetih i pocetkom osamdesetih, dok su bili momci i cure,pa se i ja nadam jednom svoju buducu dovest.Da vidi Grude i proba Evica kolace…
Puno vam uspjeha zelim u radu i jos jedan ovakav clanak – za sto godina tradicije i uspijeha!
Ja ne prodajem koace da imam ambalazu ja kupujem
Šta je pjesnikinja htjela reći.
NAJ BOLJE BAKLAVE.SVE POHVALE.USPOMENA IZ SREDNJE SKOLE.