Ne, nisi i ne smiješ biti zaboravljen Grade
Svakodnevno pričamo o Tebi
A kako i ne bi
Gubili smo očeve, sinove,
Nevine, sestre i braću
Zato, danas barjak hrvatski
U svojim rukama hoću
Neka se vijori
I o pobjedi zbori
Lomili su Te, Grade, ali ne i slomili
Vukovar se ne zaboravlja
Škabrnja se pamti
Bol i suze drugih ranjenih mjesta
I do njih, vodi nas naših sjećanja cesta
Vijori se crven, bijeli, plavi
Barjak ljubavi
U srcu sjećanje na Vas plamti
Ni kiša tugu isprati ne može
Heroje se zauvijek pamti
Pogledi su u molitvi, usmjereni prema Nebu
Čuvamo pisma još ne otvorena
I stihove još nedovršene, sjećanja se množe
O, Bože, o Bože, o Bože!
Ti prkosiš vremenu, ranjeni Grade
I ljubiš svoju rijeku poljupcima nade
Iako suha, usta se otvaraju:
Heroji se nikad ne zaboravljaju
Mi pričamo o Tebi, ranjeni Grade
Sjećanja čuvamo kao zjenicu oka
Istinu ne damo u ruke lažnih svjedoka
Taj razorni vjetar, da našu povijest
Agresorskom rukom piše
Nikada više, nikada više
I kada nestajemo
U životu i pogledu naše djece opstajemo
Heroje se pamti
Sjećanje na njih neka i u pjesmi plamti
Jer, Grad uspravan stoji
I još uvijek žrtve broji
Kličem: Hvala heroji!
U ruci mi Vodotornja slika
Sestre i braćo, mirom plovite,
U lađi besmrtnika!
Ne, nisi zaboravljen Grade
Rane još uvijek bole
Nisi zaboravljen od onih
Što Te bezuvjetno vole
MILJENKA KOŠTRO