U automobilu 41 stupanj, vani nešto manje. Ceste vijugave, taman da ti se šokira želudac. Ali mi putujemo, malom cestom preko Zagore, ono, idemo na teren. Kad već svi kukaju da je turizam u ”banani”, idemo malo do Zabiokovlja provjeriti kako kod njih napreduje sezona, jesu li kuće i vile s bazenima krcate gostima.
Obišli smo Zagvozd i zagvoška sela u kojima ima puuuuno vila s bazenima pa smo se tako putujući uvjerili kako je dnevna bolnica baš super uređena izvana i kako u zgradi Općine nema načelnika Miroslava Gaće koji nam je dan prije kazao da će biti tu.
– Ockej, ockej, reći ću im ja – kazuje na telefon Gaći njegova tajnica koja ga je izvijestila da su došli novinari. Ali, ono, šipak. Gaće je nekim drugim poslom na nekom drugom mjestu, ali bar nam je pomogao dan prije kada nam je poslao imena i prezimena šest vlasnika vila od kojih je samo dvoje pristalo na razgovor.
PRAVO, PA LIJEVO…
Tako smo odmah krenuli do zaseoka Bikići. Znate gdje su Bikići? Ma kako ne znate?! To vam je ono pravo pa vozite lijevo, pa desno pa pravo pa tamo pa vamo i uistinu spretnošću mog kolege Ive, dođosmo do Marka Bikića i njegove vile “Ivana”. Prije ulaza u Bikiće, zamjetismo puste table brojnih vila. Hm, nisu ni ti Bikići onda Bogu iza nogu čim putokazi pokazuju na vile i viletine.
Drag neki čovjek barba Marko pokazuje nam svoju vilu s bazenom, zog za balote, teniski teren, sve lijepo rashlađene sobe kuće koju je podigao iz kamena. Iza njega slijedi nas Vučko. Tako smo ga mi nazvali jer smo mu zaboravili ime. Crni njemački ovčar. Divna životinja koja se valjda pita – gdje je ovo dvoje zalutalo u naše Bikiće?
– U cijelom Zagvozdu ima oko 15 kuća za odmor i mislim da se ove godine nije gradila nijedna. Ja sam se ovdje vratio prije 20 godina, a inače stanujem u Splitu, a ova kuća za iznajmljivanje je u vlasništvu mog sina pomorca, kapetana. Vidite, sav ovaj kamen sam ja tukao golim rukama 2008. godine, i kuću je lako napraviti u polju, ali ovdje u kamenu… Evo i ovan iz fontane mi čuva kuću – kazuje naš domaćin Marko, koji nas je proveo kroz zbilja predivnu vilu.
– Sve imamo, od bazena do osam soba za 16 osoba, dva velika dnevna boravka, osam kupatila, ali gostiju nema zbog korone. Bilo nam je rezervacija devet tjedana i prvi gosti su trebali doći 29. lipnja, ali je sve otkazano zbog korone tako da ništa od toga. Nešto će biti tek krajem srpnja – veli nam barba Marko, dodavši da buking vodi nevjesta.
I sami smo se rashladili u kamenoj kući i uvjerili kako svaka soba ima svoje kupatilo.
– Gosti su prezadovoljni, recenzija je 9, 9, a imamo i kamin kako bi gosti sebi mogli naložiti vatru i spremiti gradele. Lani je sve bilo puno u srpnju i kolovozu i to su nam dolazili Poljaci, Česi, Nijemci, Englezi koji bi boravili i do 15 dana. Ujutro odu na kupanje na more, a poslijepodne se vrate u kuću i uživaju u bazenu. Ljudi se maknu iz gužve i ovdje imaju svoj mir. Ali, eto, ova korona je sve poremetila – govori nam Marko, koji je već u siječnju imao rezervacije za lipanj, ali pandemija je sve poremetila.
– Tko više zna gdje će se ljudi odmarati za vrijeme trajanja korone – ističe Marko čija se kuća u sezoni dnevno iznajmljuje za 500 eura.
POGLED NA SELO
– Sve ove četiri godine koliko iznajmljujem, kuća je bila dobro popunjena, a što će biti dalje, sam Bog zna – kaže Marko, koji nas i dalje provodi po svojoj kući u kojoj kao da nema kraja sobama.
– Ajme nemojte me slikati, baš sam došao iz loza – govori nam naš domaćin koji kazuje da su vile s bazenima budućnost turizma, ali protiv korone se teško boriti.
– Pogled iz kuće je prema cijelom selu, ali nevolja je što su se svi iselili i nikoga nema, izuzev ljeti – dodaje Marko, koji se skoro pa naljutio na nas što smo odbili ručak-marendu, ono sir, pršut i kruh ispod peke. Ali jednostavno nam se žurilo i stvarno nismo imali vremena.
Druga stanica bila nam je vila “Mateo” Katice Dedić u donjem selu Dedići do kojih smo se, naravno, pogubili pa vraćali natrag, a s obzirom da nam je vlasnica kazala da je kuća boje čokolade, tražili smo čokoladu. Na koncu se uspostavilo da bi to mogla biti neka skoro pa bijela čokolada. Al, ništa. Bar smo se nasmijali. Ispred kuće Dedićevih čekao nas je gazdaričin sin, Mateo Dedić.
Kako nam je pojasnio, kuća je sagrađena prije 30 godina, ali je u potpunosti renovirana prije par godina. S Mateom smo sjedili na terasi pored koje se nalaze dva bazena, igraona, dimna kužina, biljar, stolni tenis, stolni nogomet, ma gotovo cijeli kompleks. Kuća ima pet soba, tri kupatila i jedan zahod, dva dnevna boravka, dvije kuhinje i dvije blagavaonice za 12 osoba.
– Imali smo rezervacije za puna četiri mjeseca, od 15. svibnja do 15. rujna, ali sve je to bilo otkazano do 15. kolovoza, a baš mi je jučer uletjela rezervacija za 11. srpnja i 1. kolovoza, a ovo do 15. rujna je ostalo, ali je upitno hoće li turisti moći doći.
Uglavnom nam dolaze Nijemci i Poljaci i bilo je nešto Šveđana. Gosti odu i na more do Makarske i Baške Vode, ali uglavnom cijelo vrijeme provode u kući. Bilo je i onih gostiju koji nikako nisu sedam dana izlazili iz kuće, a bilo je i onih koji su išli na izlete do Međugorja, Mostara, Plitvičkih jezera – veli nam Mateo, koji je pobrojao da u Rastovcu i Donjem i Gornjem ima 12 vila s bazenima za iznajmljivanje.
POKRITI TROŠKOVE
– Kuće za odmor se svugdje grade, ali u Zagvozdu kao centru nema nijedna, već je sve to u okolnim mjestima. Vile s bazenima su u Tomičićima, Buljubašićima, Mucićima, a dvije se grade u Alagićima, jedna u Buljubašićima, i kroz dvije do tri godine će ih biti 100 oko Zagvozda – govori nam Mateo, koji nije baš optimističan po pitanju ove sezone.
– Realno, od sezone nema ništa, ali ajde gosti bi nam možda mogli početi dolaziti u kolovozu i to uglavnom budu dvije obitelji i minimalno deset ljudi u kući. A bit će što bude, Bogu hvala, ma samo da je podmiriti troškove održavanja, bilo bi dobro – kazao je Mateo.