Vijeće Županijskog suda u Mostaru odbilo je žalbu Županijskog tužiteljstva na rješenje Suda u kojem je odbijen prijedlog za određivanje mjere pritvora Aliji Husiću, Emiru Džafiću i Milanu Turujliji zbog kaznenih djela razbojstvo i teška krađa, te protiv Džafića i Turujlije zbog kaznenog djela krađa.
Njih trojica su se našli na slobodi, a oko toga su se u javnosti pojavile razne spekulacije. Međutim, činjenica je kako protiv njih nije prikupljen niti jedan dokaz koji bi ih teretio za navedena kaznena djela.
Nakon što je Tužiteljstvo uložilo žalbu na rješenje o odbijanju njihovog prijedloga za određivanjem pritvora, žalbeno vijeće Županijskog suda je konstatiralo da je sud u svakoj fazi kaznenog postupka, pa i u fazi ocjenjivanja postojanja osnovane sumnje, dužan primjenjivati osnovna načela kaznenog postupka, a osobito pretpostavku nevinosti, jednakost u postupanju i slobodnu ocjenu dokaza.
Čitanjem prijedloga za određivanje pritvora i žalbe, vijeće Županijskog suda uočilo je da Tužiteljstvo suprotno odredbi (pretpostavke nevinosti) polazi od negativnog stava u odnosu na ovaj temeljni pravni postulat pri čemu polazi od pretpostavke krivnje u odnosu na sva tri osumnjičenika glede osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela navedenih u prijedlogu za određivanje pritvora.
“Tako tužiteljstvo na kraju žalbe naglašava da tek treba provesti istragu i utvrditi pravo činjenično stanje što ovom žalbenom vijeću nedvojbeno ukazuje da je i tužiteljstvo svjesno da tek treba kroz istragu utvrditi sve činjenice glede osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela, ali i opravdan negativni stav suca za prethodni postupak glede dokaza na kojima je u prijedlogu za određivanjem pritvora obrazloženo postojanje osnovane sumnje” navodi se u rješenju Suda, koje donosi mostarski Dnevni list.
Žalbeno vijeće naglašava da odredba o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda zahtjeva postojanje razumne sumnje da je osoba lišena slobode počinila kazneno djelo čime se osigurava da do lišen ja slobode dođe samo kad je to jasno utemeljeno i shodno tome nije proizvoljno.
Tužiteljstvo je u žalbi navelo kako Sud nije cijenio kaznenu evidenciju osumnjičenih u kojoj je vidljivo da su sva trojica višestruki povratnici u činjenju kaznenih djela.
Međutim, žalbeno vijeće Županijskog suda je u rješenju navelo da sama činjenica da je osoba počinila kazneno djelo – čak i slično – u prošlosti ne može sama po sebi biti dostatna osnova za razumnu sumnju.
Naime, zaključak suda o postojanju osnovane sumnje na počinjenje svih, ili kaznenih djela u odnosu na svakog od osumnjičenika morao bi biti temeljen na činjenicama koje se objektivno mogu povezati sa osumnjičenicima i navodno počinjenim kaznenim djelima. Te činjenice moraju tvoriti jasnu i logičku cjelinu, a činjenični zaključci suda moraju biti lišeni nagađanja i pretpostavljanja. Sud se ne može oslanjati na pretpostavke i tvrdnje, jer moraju postojati konkretne činjenične okolnosti koje će podržati tvrdnju tužitelja.
Žalbeno vijeće je utvrdilo kako je sudac za prethodni postupak potpuno pravilno zaključio da se iz navoda prijedloga za određivanje pritvora ne može nikako izvesti zaključak glede osnovane sumnje i supočiniteljstva osumnjičenih Džafića i Turujlije koji su bili u vozilu dok je Husić ušao u trgovinu. Dostavljeni dokazi nisu dali osnova na zaključak da su dvojica osumnjičenih znali da će pri izvršenju djela osumnjičeni Husić uporabiti oružje, pa čak ni izvršiti djelo, pa stoga nije bilo vidljivo niti da su htjeli ili pristali na takvo izvršenje djela.
Osim prethodno navedenog, tužiteljstvo nije pružilo niti jedan dokaz koji bi, zajedno sa navedenom indicijom bio valjan za donošenje zaključka o postojanju osnovane sumnje, posebice one o postojanju supočiniteljstva. Niti jedan dokaznije doveo u izravnu vezu osumnjičene sa kaznenim djelima koja su im stavljena na teret.
Osim toga, iz stanja spisa nedvojbeno je da tužiteljstvo, osim na navedenim indicijama, svoj prijedlog za određivanje pritvora, a i samu žalbu, prvenstveno temelji na iskazima (priznanju) osumnjičenih Džafića, i Turujlije koji su dani u istrazi bez prisustva branitelja zbog čega ne mogu biti dokazi koji se mogu koristiti i na kojima se može zasnovati zaključak da su osumnjičeni počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.
Prema svemu navedenom, žalbeno vijeće je utvrdilo da je sudac za prethodni postupak cijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno pa je nakon ocjene svih izvedenih dokaza, zaključio da tužiteljstvo nije dokazalo postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili navedena kaznena djela.
Podsjećamo, policija traga za Emirom Džafićem (38) iz Modriče i Milanom Turujlijom (38) iz Zenice koji su u naselju Tekija pretukli D. G., pri čemu su mu nanijeli ubodnu ranu, a potom ga opljačkali, uzevši mu novac i mobitel.
Otprije poznat policiji D. G. prevezen je do Županijske bolnice “Dr. Safet Mujić”, gdje su mu konstatirane lakše tjelesne ozljede, ali je zadržan na promatranju.
Džafić, koji je navodno pobjegao iz dobojskog zatvora, i Turujlija su s Alijom Husićem (41) iz Mostara u četvrtak, 4. siječnja, uhićeni u Južnom logoru.
Dan prije su u 18.15 sati u mostarskom prigradskom naselju Raštani, kako se sumnja, ukrali vozilo Opel Astra od Z. R. (57) parkiranu ispred njegove obiteljske kuće, nakon čega su tri sata kasnije upali u trgovinu “Market stop” na drugom kraju grada, u naselju Rodoč.
Uz prijetnju nožem, jedan od razbojnika je zgrabio kasu s pulta, a nakon prijave radnice, kao i prethodno vlasnika automobila, policijske patrole na terenu su se dale u potragu te su ih pronašli u blizini skladišta „BH Telecoma“ kod Županijske bolnice „Dr. Safet Mujić“ u Južnom logoru.
Budući da je u jednom ruševnom objektu u Južnom logoru pronađena znatna količina ukradenih stvari, ova trojka je osumnjičena i za druga kaznena djela počinjena u proteklom periodu na području Mostara i Čapljine.
Nakon krim obrade u prostorijama policije, osumnjičeni su predani u nadležnost Tužiteljstva koje je nakon saslušanja uputilo Prijedlog za određivanje pritvora, ali Sud iz gore navedenih razloga nije uvažio prijedlog koji je odbijen.