Nije samo država razvaljena – politički su potpuno razbijeni i entiteti, a međusobne svađe i sukobi vladajućih stranaka u njima ne dozvoljavaju ni mrvice optimizma.
Država i njeni entiteti ušli su, voljom stranaka na vlasti, ali i nemuštim jezikom oporbe, u mračni tunel iz kojeg se izlaz još ne vidi i tko zna hoće li se i kada vidjeti.
Do općih izbora ostalo je još 11 mjeseci, predizborna kampanja se zahuktala i sve joj je podređeno.
U Parlamentu BiH nema većine – koalicija u kojoj su SDA, HDZ, Savez za promjene i SBB potpuno se raspala i svako vuče na svoju stranu, optužujući one druge.
Nije samo država razvaljena – politički su potpuno razbijeni i entiteti, a međusobne svađe i sukobi vladajućih stranaka u
njima ne dozvoljavaju ni mrvice optimizma, piše Dnevni list.
U Republici Srpskoj davno je planulo i vatra sada bukti u koaliciji SNSD Milorada Dodika – DNS Marka Pavića i SP Petra Đokića.
Trojica stranačkih lidera javno tvrde da nema nikakvih problema, ali su na sebe navukli “vatrogasna odijela” i gase vatru igrama ispod stola. Što se događa?
U toj koaliciji igru je zaigrao Nenad Stevandić sa svojom strankom Ujedinjena Srpska i praktično je, uz Dodikov blagoslov razjedinio.
Naime, Stevandić je sada uz Dodika što nikako nije po volji Paviću pa su zaratili DNS i SNSD. Pavić zahtijeva da se Stevandić smijeni s pozicije potpredsjednika Narodne skupštine RS-a, Dodik to ne dozvoljava, a predsjednik entitetskog parlamenta Nedeljko Čubrilović bliži je Dodiku nego svom stranačkom šefu Paviću.
On je prošlog tjedna organizirao sastanak šefova vladajućih stranaka s predsjednicima stranka oporbe, formirana je i radna grupa za izradu sporazuma o zajedničko djelovanju, ali su male, gotovo nikakve, šanse da do toga dođe.
Nakon što su SDS Vukote Govedarice, PDP Branislava Borenovića i NDP Dragana Čavića podnijeli konkretne zahtjeve, Dodik je javno to odbio. Kamen spoticanja je RTRS koja po Dodiku odlično radi, a za Pavića je to televizija samo jedne stranke, SNSD-a.
Oporba traži uspostavu i nekoliko savjetodavnih tijela, a Dodik i njegova vlast to ne prihvaćaju s obrazloženjem da bi to značilo formiranje paralelnih organa.
Zanimljivo je da SDS podržava DNS u zahtjevu da bude smijenjen Stevandić koji je zapravo postao izvršitelj naredbi
Milorada Dodika. Pavić je otvoreno kazao da mu ne pada na pamet da ulazi u koaliciju sa Stevandićevom Ujedinjenom Srpskom ni sada ni nakon izbora 2018. “jer on hoće da uništi DNS i vrbuje naše članove obećavajući im funkcije i zaposlenja”.
Prema nekim informacijama iz Banjaluke, Pavić neće odustati od smjene Stevandića, a plan mu je da nakon toga uskrati podršku Vladi Željke Cvijanović i u Narodnoj skupštini djeluje izvan koalicije sa SNSD-om i SP-om.
Sve ovo donijelo je uznemirenje u vrh SNSD-a, u banjalučkim političkim krugovima kažu i neke znakove panike, jer ta stranka bez DNS-a ne može daleko dobaciti. Navodno, Dodik je ponovo aktivirao svoj oprobani recept “otvori novčanik” kako bi u svoj tabor preveo jake Pavićeve ljude, a ovaj je sve to razotkrio imenom i prezimenom.
Prema dobro upućenima, Dodik ne računa na Pavića kao kandidata na izborima za člana Predsjedništva BiH ili predsjednika RS-a iako je ovaj zainteresiran.
Naši izvori iz Banjaluke kažu kako su ovi sukobi u dobroj mjeri paralizirali RS i ozbiljno se odražavaju ne samo na politički nego i ekonomski sektor, a uz to zaljuljana je i Vlada Željke Cvijanović za koju je Dodik nedavno tvrdio da nikad nije bila stabilnija kao sada.
On je, inače, davno digao ruke od države BiH i čini sve da je uništi, a s druge strane Paviću to nije ni interes niti cilj. Đokića u političkim krugovima RS-a odavno smatraju Dodikovim slijepim poslušnikom i potrčkom koji se ni za što ne pita.
I u Federaciji gori na sve strane. Domovi Parlamenta BiH zakazuju pa otkazuju zasjedanja, parlamentarne većine nema, a premijer Fadil Novalić došao je u situaciju da je prošlog tjedna morao otkazati unaprijed dogovorenu sjednicu.
On više nije siguran ima li u Vladi većine za izglasavanje bilo kakvih prijedloga i koji će ministar na koju stranu stati tim prije što ni neki članovi njegove Vlade nisu sigurni da će do kraja mandata ostati na ministarskim pozicijama.
U Federaciji se koalicija SDA-HDZ-SBB potpuno raspala i njene krhotine jedino krupni osobno-financijski interesi mogu slijepiti. To u prijevodu znači da je Vlada Federacije izgubila podršku.
SDA i HDZ u svemu su na suprotnim stranama i zajedno su samo zato što moraju prije svega zbog pritiska onoga što se zove međunarodna zajednica. HDZ i SBB uglavnom se slažu, dogovaraju i dopunjuju.
SBB i SDA se gledaju “kroz nišane” i jedni drugima svakodnevno “piju krv”.
Sve u svemu, trojac Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Fahrudin Radončić se “razveo”, a ponovnog vjenčanja neće biti.
Radončić, koji je neprikosnoveni šef SBB-a dok se Izetbegović i Čović baš i ne mogu pohvaliti takvom pozicijom u svojim strankama, je najavio kako će njegova četiri ministra u Vladi Federacije do kraja ovog mjeseca podnijeti ostavke, svjestan da neće biti prihvaćene i oni će nastaviti raditi.
Iako je u vlasti, Radončić je priopćio da će njegov SBB djelovati oporbeno što je rijetkost u političkoj praksi i time je, priznao to neko ili ne, sebi osigurao određeni manevarski prostor za kritiku svega i svih koji se ne uklapaju u njegove planove.
Ovakvi odnosi u koaliciji koja službeno i dalje postoji, već su se reflektirali na ukupno stanje ne samo u Federaciji nego i županijama, općinama i državi, a dodatno ih kompliciraju personalni, odnosno osobni odnosi među šefovima stranaka što se onda prelijeva i na stranačka rukovodstva.
Upravo zbog toga, o makar minimalnom ekonomskom napretku i novim investicijama može se samo sanjati – blokira ih i činjenica da svako od stranačkih šefova ima svoje “polje djelovanja” kroz javna poduzeća, uprave, direkcije, nadzorne i upravne odbore, vlastite direktore…
Ono što u ovakvoj dramatičnoj situaciji radi oporba može se nazvati „pljuckanjem“ čime ona sama pokazuje da joj je dobro i da nije ni spremna ni raspoložena za promjene, osim na riječima. Jedini dojam je da i vlast i oporba udruženim snagama čine sve kako bi zadržali status quo.
Kako stvari stoje, jedino što se može očekivati u državi i entitetima jesu nova unutarnja politička prepucavanja, ali pogurana i izvana, a kombinirana “potrebnom i kontroliranom dozom nasilja”.
Već sada je lako dokučiti da će predizborna kampanja biti najprljavija do sada i jedino što u tome može biti dobro jeste izbacivanje “prljavog veša” – to bi moglo otvoriti oči i pokazati što i kako rade stranke na vlasti i njihovi šefovi.
U krajnjem, moglo bi to utjecati na izborne rezultate što bi također bilo dobro.