Brojni Bosanci i Hercegovci s nestrpljenjem očekuju najavljene olakšice za dobivanje radnih viza za Njemačku. Razgovor za taj dokument, doduše, tisuće njih još uvijek čeka – i po više od godinu i pol dana.
Ono što povezuje Alena iz Sarajeva i Dragana iz Doboja jeste želja da se što prije domognu posla u Njemačkoj. U tom cilju obojica su se odlučila prekvalificirati, izučiti moderne, precizne vrste varenja, budući da su, kako kažu, u Njemačkoj, ali i Austriji, Nizozemskoj i nekim drugim EU zemljama varioci jako traženi.
“Supruga ima stalni posao, ja povremeno radim, nešto i zaradim, ali sve to nije ni blizu dovoljno da ‘spojimo kraj s krajem’, da djetetu osiguramo normalno djetinjstvo i da se ‘izvadimo’ iz dugova i kredita. Ovako više ne može”, kaže Alen za Deutsche Welle.
Ovaj 42-godišnji tekstilni tehničar razmišljao je što i kako da uradi, pa je nedavno odlučio da se prekvalificira za varioca. Trenutno razmišlja koja mu je opcija povoljnija – specijalistički kurs u Tuzli ili u Doboju, gdje, ako uspješno okonča obuku i položi ispite, dobiva certifikat o stručnosti s njemačkim, odnosno austrijskim pečatom, priznatim u svijetu. Svoju budućnost, premda bez konkretnih osnova, vidi u Njemačkoj.
Akademija varenja u okviru Visoke poslovno-tehničke škole u Doboju, prema riječima menadžera Srđana Kovačevića, postoji nepune dvije godine i kroz nju je prošlo već nekih 80 polaznika kojima je pružena prilika da se obuče za moderne metode varenja plinovima poput CO2, argona ili helija.
Dok varioci, medicinski tehničari, njegovatelji, IT profesionalci i kvalificirani radnici svih drugih profila čekaju na poziv za razgovor za radnu dozvolu u Njemačkoj, i nadaju se da će taj proces uskoro biti olakšan i vremenski skraćen, iz njemačkog veleposlanstva u Sarajevu putem društvenih mreža te nade donekle razbijaju objavom da bitne promjene, u administrativnom smislu, ne očekuju.
Tekst u cijelosti pročitajte na Deutche Welle.
10 komentara
Jadan je to zivot u Njemackoj
Zgrcu se euri lopatom.
Tebe neka u BiH, a naman je bolje u Deutschland.
Obzirom na pravopis, bolje da si tamo.
Ide se trbuhom za kruhom. Ne ide se zbog “bisa” vec zato sto ovdje ljudi ne mogu raditi i normalno zivjeti od svoje place.
Ne zgrcu se euri lopatom, ali postoji velik izbor radnih mjesta, i kad se nadje odgovarajuce radno mjesto, moze se normalno zivjeti, ali i ustediti, uz pazljivu potrosnju.
Grebatori,prodavači magle,uhljebi u nekakve udruge,politiku,
mogu opstati u BIH.Tko ima zaleđinu od inozemne mirovine pa se lipo
ogrebati takvi ne idu nigdje.
Vridni,pošteni i oni koji misle na budućnost torbu na leđa i što dalje.
Sva sreca, da ljudi imaju gdje otici u inozemstvo radit. Mogu u B&H umrijet od gladi, ka da bi se netko od politicara sazalio nad njima…
U pocetku je tesko kad se tek dode u Njemacku. Treba pocet sa ucenjem nemackog jezika, a jos ak si davno iskocio iz skolskih klupa…. Sve u svemu uz dobru volju i puno truda sve se nekako uspije…
S vremenom se covjek navikne na sve…
Pazite se prevaranata ima na svakom koraku sa sladunjavim rijecima i obecanjima….
Svatko ima svoj put i razum. Netko uspije netko ne u Njemačkoj isto kao i u BiH samo za razliku od bih u Njemačkoj uspijevaju sposobni. Treba razmišljati i šta pod stare dane.sa Bih mirovinom nemože se preživjeti to je svima jasno.
Jadni smo mi ovde,a vi sto odlazite jos jadniji.Niti vam se ko veseli tamo ni ovde.
Težak posa varioca, težak. Al šta ćeš mora se…..