Mercedesi su s gastarbajterima stigli u Jugoslaviju šezdesetih. U Hrvatskoj, naročito u Imotskoj krajini i susjednoj BiH, nije bilo pečalbara koji ga nije vozio, kako onda, tako i danas.
Mercedesi su prave makinje: pouzdani, čvrstog lima, s motorima koji bez problema prođu i pola milijuna kilometara, pa su traženi i oni stariji od dvadeset godina. Mercedes 190 je posebno na glasu, no zanimljivo je da ih se ne kupuje, kako se misli, tek za dijelove ili za “poć u masline”; naime, dobar dio starih mercedesa završava u Africi!
Tamo ih obožavaju zbog njihove izdržljivosti, lako se popravljaju, a i otporni su na vožnje po lošem terenu. Mercedes 190 star dvadeset i pet godina, ovisno o očuvanosti, može se nabaviti u Hrvatskoj po cijeni do tisuću eura, a na afrčkom tržištu prodati i za nekoliko puta višu cijenu.
Najviše se traže dizelaši, a kupci često ne mare za činjenicu da su se neki modeli prestali proizvoditi još prije desetljeće i pol.
Otrov za prirodu
Godine 2009., kad se recesija zakotrljala Europom, Nijemci su svojim građanima koji su posjedovali automobile starije od devet godina plaćali da ih odvezu na otpad. Propagirala se borba za zaštitu okoliša, a stare se automobile nazivalo “otrovom za prirodu”, samo da ekološki osviješteni kupe nova vozila domaćih proizvođača i pomognu posrnuloj autoindustriji.
Ubrzo se ispostavilo da su to mnogi zlorabili, pa su automobili umjesto na otpadu, završili u Africi. Tako su uz 2500 eura koje je država davala vlasnicima da se riješe “krntija”, oni dodatno zarađivali prodajom automobila u Zapadnoj Africi.
Radilo se, naravno, o nezakonitostima, jer su za dokaz o uništenju trebale poslužiti potvrde s potpisom i pečatom, no njih se nabavljalo na crnom tržištu. Kako je takvih jeftinih automobila s vremenom nestalo u Njemačkoj i susjednim zemljama, preprodavači su njihovim tragom došli na Balkan.
I u Hrvatskoj postoje trgovci koji kupuju “merđane” proizvedene devedesetih. Najvažnije je da su u voznom stanju i da ne gube ulje – ništa drugo nije važno.
– Logično je da su traženi takvi automobili jer to vam je čista mehanika. Daju se popraviti bez problema, a ako se dobro održavaju – traju vječno. Osim mercedesa, u Africi se dobro prodaju i peugeoti, i to modeli 404 i 504, i svi drugi oldtimeri – objašnjava naš vodeći prometni stručnjak dr. Željko Marušić i dodaje da su ekološki razlozi za velike akcije uništavanja starih automobila često samo krinka za veliki biznis.
Priča s MiG-ovima
– Njemačka je država naprosto zažmirila na to da stari automobili ne završavaju baš uvijek pod prešom, nego ih se prodaje u Africi. Na taj način su dodatno pomogli svojoj autoindustriji jer se povećala potražnja za autodijelovima za stare modele mercedesa, pa su uvođene i treće smjene da bi se podmirile sve te narudžbe.
Ista vam je priča i s vojnom opremom: Amerikanci plate Rumunjima da unište MIG-ove, oni naprave predstavu da MIG-ova više nema, a zapravo su ih prodali Ukrajincima, a oni ih uvale nama. Uvijek vam je to ista priča: čim Zapad neke stvari civilizacijski i tehnološki preraste, europska roba se šalje u treće zemlje ili rabljeni američki automobili završavaju na Kubi. Vidjet ćete koliko će ih tek sada biti tamo nakon što su se odnosi između SAD-a i Kube konačno otoplili – kaže dr. Marušić.
U lučki grad Cotonou već dvadesetak godina stižu rabljeni automobili iz Europe. Cotonuo je najveće trgovačko središte i glavni grad Benina. Da bi se zaštitile od uvoza krntija iz Europe, neke su afričke države podigle carine i zabranile uvoz automobila starijih od osam godina, no šverceri su tome brzo doskočili.
Tako između Maroka i Mauritanije rabljeni njemački automobili prolaze bez problema jer su carinici podmitljivi, a kupci gladni njemačkih oldtimera.
Slobodna Dalmacija