Vrijeme je proljetnih školskih natjecaja po hercegovačkim školama. Vrijeme kad dobri đaci ostanu poslije nastave i rade dodatni test iz nekog predmeta. Na moju neizmjernu sreću roditelj sam jednog takvog djeteta koje je zaslužilo biti pozvano na natjecanje. Bistrog djeteta koje ponekad zaboravlja zadaću, propušta gradivo ali zahvaljujući babi i didu ta ležernost nema nekog utjecaja na odličan uspjeh.
Kada nam je u kuću stigla vijest da nam dijete ide na natjecanje u nama je proradila roditeljska želja da svome djetetu olakšamo put do dobrog rezultata na natjecanju, i to organiziranjem neke pripreme za natjecanje.
Priprema naravno podrazumjeva da bismo radili s njim malo teže zadatke. Znamo da bi on nakon 40-tak minuta isposlovao stanku, koja bi se produžila ostatak dana ali eto pokušali bismo. Ipak je proljeće i teško je djetetu uskratiti igru u dvorištu. Informacija da je natjecanje za par dana ohladila nas je od ambicioznog plana i dogovorili smo se da malo s didom provježba i to ako želi.
Iz napisanog možete zaključiti da mi je odgojni stil ležeran ali i da mi je do obrazovanja stalo. Mogli smo biti ambiciozni roditelji pa da nam dijete dva dana „ne diže glave“. Ali nastojim ne podrediti odgoj obrazovanju. Ono što se kasnije dogodilo uvjerilo me je u ispravnost moje odluke. Štoviše, da sam djetetu uskratio vikend proveden u igri zbog natjecanja koje je „namjestila“ nečija ambicizna mama bio bih bijesan zbog nepravde. Sad sam samo zabrinut zbog vrijednosti koje škole usađuju našoj djeci propuštajući iskontrolirati skorojevićke ambicije roditelja koji su ujedno i djelatnici škola čiji rad financiramo svi mi.
Oni koji imaju djecu mogu pretpostaviti što se dogodilo. Dijete se vratilo iz škole i priopćilo mi rezultate natjecanja. Njegov rezultat je bio adekvatan njegovoj pripremi ali me objašnjenje uspjeha drugih zateklo.
– „Najviše bodova su imali ti i ti“ – reče novopečeni natjecateljski luzer.
– „Imali su test jer su nam prije natjecanja pokazali iste zadatke koji su bili na testu samo s drugim brojkama“ – nastavi bez uzbuđenja!!!!
Malu početnu ogorčenost onim što čujem brzo su mi zamijenile druge brige. Ali opet idem popričati s njim i objasniti mu kako je to loše, ali da će često nailaziti na nepravde i da je nagrada na natjecanju manje važna od znanja…..uglavnom znate o čemu pričam.
Već smo u nekoliko navrata raspravljali o fenomenu da neki učenici dobiju lošije ocjene kad učiteljica umjesto predtiskanog testa koji se široko upotrebljava u školi dadne zadatke koje je sama osmislila i napisala.
I sve bi bilo ok da mi dijete nakon mog odgojnog monologa nije reklo:
– „Ma ok tata sve uredu“ – „Znam ja da si i ti učitelj i ti bi meni dao zadatke pa bih bio bolji“ – hladno izjavi!!
Dok sam poluzinut pojašnjavao razliku između pravednog i nepravednog, poštenog i nepoštenog nastojeći razumljivim riječnikom objasniti moralne imperative u glavi mi se „rojio“ ovaj tekst.
Ako možemo biti indiferentni prema tomu kako netko odgaja svoju djecu, možemo li biti zanemariti odgojnu štetu koju skorojevićke ambiciozne mame, koje su ujedno učiteljice, čine našoj djeci koja misle da bismo i mi učinili isto samo nismo u prigodi!!!!
Što će više utjecati na moje dijete? Sadržaj vjeronaučnog udžbenika ili nemoralna praksa prosvjetnih radnika kojoj djete svjedoči, i koja mu je očito ponavljanjem bez sankcije postala prihvatljiva. Je li mu prihvatljiva jer sam ja kao roditelj dosada pomirljivo prihvaćao slične informacije i učio ga da je društvena nepravda prisutna i da joj se prilagodi?
Činim li medvjeđu uslugu svome djetetu ako mu nastojim razvijati konzervativni moral umjesto ovog novog „turbofolk“ skorojevićkog odgoja? Hoću li odgojiti „žrtvu“ koja će sutra za 800 KM raditi za skorojevićko dijete koje je na natjecanja dolazilo s izvježbanim zadacima koji će biti na natjecanju?
Da se razumijemo! Iznimno cijenim učitelje. Prezadovoljan sam kako razredna učiteljica radi s mojim djetetom i znam da ne može utjecati na „unutarzborničku trgovinu“ testovima „mama-učiteljica“.
No ravnatelji škola i ministarstvo obrazovanja moraju osigurati regularnost školskih natjecanja kojima ne bi trebao biti cilj pobjeda nekog djeteta, nego promoviranje izvrsnosti kao cilj obrazovanja djece bez štete za moralni odgoj te iste djece.
Za promjenu da vidimo neke aktivnosti ministara i sindikata i aktiva prosvjetnih radnika u javnosti pojavljuju oko pitanja koja nisu predizborna natezanja oko plaća.
Tek jedan obični roditelj l poskok.info
18 komentara
Ja sam jedna od nekadašnji učenika koji su išli na natjecanja i bilo mi je super, provod, druženje s vršnjacima, upoznavanje novih ljudi ali i pobijedio je stvarno tko je bolje znao i nikada nisam da se s djecom koja hoće radi više a koja neće nek znaju koliko znaju jer nije za svakog fakultet, al za svakog je da se nauči ponašanju.
Da mi je dite pozvano na natjecanje pomislila bih da se radi o meni. Isti stil odgoja, ista važnost obrazovanja, odnosno znanja, ista “naivnost” u vezi morala. Najžalosnije je da je ditetu to normalno. No ne odustajmo. Ne radi se o konzervatizmu. Moral je uvik u modi! Veliki pozdrav. Ustrajte u objašnjavanju, ostat će im po koja klica za budućnost.
Jos jedna obicna mama koja ima isto misljenje kao I moj predhodnik.
Ja imam djete usrednjoj skoli u grudam I nije dabranim svoje djete , ali
svakodnevno smo svjedoci maltretiranja ucenika od strane pojedinih prof.
To takodje prelazi granice noralnog ponasanja istih.
Nije to ništa novo. Nama su 1978 na “takmičenju” Titovim stazama revolucije takođe dali pitanja pa nasta problem od 16 ekipa 12 imalo 100% rješene testove. Onda se neki pametnjaković javija da nas usmeno priupitaju, ali samo nas 12 ekipa. One 4 ekipe koje su u pismenom ispale iz opcije sigurno su znali puno više od nas. Ali ispali u prvom krugu.
Ali to su bili komunisti “sa tri roga i bore se protiv Boga”.
Ali da se to događa u ovim našim današnjim školama ne mogu virovat. Pa to su moralni nastavnici i učitelji koji su svake nedilje u crkvi. pošteni pobožni.
ja ne virujem da bi oni “šverili” testove.
najjači su m roditelji koji optužuju nastavnike.
Dragi roditelji da se ne petljate sve bi bilo jednostavnije…
ali…mrzi ga nastavnik
Roditelji su najveći krivci, uvik se petljaju a nemaju škole i prave se pametni
Svi roditelji lažu da su im profesori ili nastavnici nešto krivi u vezi dice, a dica uvik u pravu.
To govore samo oni čija dica ne uče, čija su dica nedoličnog ponašanja i koja kao takva ne slušaju ni nastavnika, ni roditelja, ni Boga ni čovika.
Evo, ja imam devetero unučadi, ali se ni jedno od njih nisu potužili na nastavnika ni profesora. Skoro svi su učili odlično ili vrlo dobro, a i ponašali su se normalno. takva su mi bila i dica od kojih su i ova unučad. Ako bi netko od njih nekada i napravio kakvu pogrješku, nastavnik i profesor bi ih za to opomenio, oni bi tu opomenu prihvatili kao dobronamjernu i kao roditeljsku i vratili bi se u “kolotečinu.”
Dakle, kada je riječ o krivici učenika ili nastavnika, uglavnom su krivi učenici. Pravi izuzetci su kada su krivi nastavnici i profesori.
Tribamo bit iskreni i realni, a ne pristrani i braniti ono što je neobranjivo.
Nisu krivi nastavnici i profesori a ni dica,isključivi krivci su roditelji i samo roditelji!!!!!!!!!!!
Bit ce jos i gore…. Lucija direktorica???????? Provjerite njene ocjene iz osnovne i srednje, zar ona osim prezimena ima jos ijednu kompentenciju za tu poziciju!
Hebo Ružicu !
A što ti učitčljice (tako napisa) misliš da djeca nemaju obrazovane roditelje?
aiali misliš samo da ste vi (čast izuzecima) sa kupljenim diplomama jedini
“obrazovani”u našim školama?
Ah komentari su nam ogledalo stvarnosti!
Dobro čovik reče sa folk i jahta stilom i moralom (dodala bih)
ne možemo daleko, na žalost.
Čisto sumnjam da je to uopće učiteljica koja se tako potpiše¸Mislim da to pišu ljudi koji ne znaju šta bi od dosade pa malo bacaju kost kako bi rekao naš narod¸¸¸¸
“Jos jedna obicna mama koja ima isto misljenje kao I moj predhodnik.
Ja imam djete usrednjoj skoli u grudam I nije dabranim svoje djete , ali
svakodnevno smo svjedoci maltretiranja ucenika od strane pojedinih prof.
To takodje prelazi granice noralnog ponasanja istih.”
TVOME DJETETU JE NAJVEĆE MALTRETIRANJE TO ŠTO IMA OVAKO GLUPU I NEPISMENU MATER!
Je li moguće da si završila osnovnu školu?!
Nakon pročitanog članka i većine komentara, mogu nedovjbeno zaključiti ovo:
Da roditelji oprvadavaju svoju djecu koja loše uče i za to okrivljuju nastavnike ili profesore. Ni jedan primjer ne postoji da roditelj pohvali nastavnika ili profesora svoga djeteta koje loše uči, a da kritizira svoje djete ili da prizna moguću i svoju pogrješku koja vjerojatno postoji jer se roditelj nije založo ili se nedovoljno založio za to da kod djeteta stvori radne navike. Kako za učenje, tako i za vladanje.
No, postoji i drugi i drugačiji – logičan primjer za to:
Roditelji čija djeca odlično uče, ne tuže se na nastavnika ili profesora bilo po kojem ptanju.
To nije slučajnost, to je kao neko nepisano pravilo…
Dakle, iz svega rečenoga je razvidno da roditelji loših učenika to ne mogu prihvatiti kao stvarnost, nego nalaze neku neutemeljenu satisfakciju u klevećanju nastavnika ili profeora svoga djeteta, a istodobno pravdaju dijete koje je loš učenik ili učenica.
Oni tako više odnemažu nego što pomažu djetetu iako toga nisu svjestni.
Za bbb
Pa zar je moguće da smo spali toliko nisko da javno pljujemo po ljudima i izmišljamo na njih samo zato što su oni na nekoj funkciji????
spali ste vi gospodo draga a nepismena i niže i niže to se vidi po vašem rječniku načinu izražavanja djeca u dobra kakvi su ovi štp što komentiraju pa samo djecu kvarite …bog vam ih je dao i jednom će vas pitati što ste učinili s njima u što ste ih odgojili …stvarno za zapitati se—–koliko se nastavnik i učitelj trudi oko vašeg djeteta daleko je minimuma vremena koje provodite snjima