Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru održana je tribina povodom obilježavanja Svjetskog dana svjesnosti o autizmu. Događaj je organizirala Udruga studenata socijalnog rada ZAMFIS u suradnji sa Studijem socijalnog rada. Predavači su bili roditelji desetogodišnjeg autističnog dječaka Filipa iz Gruda, Paula i Neno Tomić.
Oni su govorili o tome kako je tekao proces dijagnosticiranja autizma i kakav je uopće život takvih osoba. „Bit predavanja je da se studenti upoznaju s poremećajem koji je sadržan u pojmu autizam i što to taj poremećaj nosi sa sobom. Želimo osvijestiti mlade kako se može poboljšati položaj u društvu osobama s ovim stanjem“, rekao je Neno Tomić.
Majka autističnog dječaka Filipa, Paula Tomić, u svom je izlaganju govorila o tome kako je došlo do dijagnoze i kako je ona osobno doživjela saznanje da njezino dijete ima autizam. „Prijelomni trenutak u životu roditelja s autizmom je onaj u kojem ti liječnik u oči kaže njegovu dijagnozu. Pokušavaju je malo ublažiti, ali ispod svih utješnih nazivlja ostaje istina da tvoje dijete ima neurološki razvojni poremećaj, odnosno da njegov mozak funkcionira na jedan sasvim drugačiji način od uobičajenog“, objasnila je Paula Tomić.
Pročelnica socijalnog rada doc. dr. sc. Davorka Topić Stipić je istaknula kako je osobama s autizmom potrebna stalna pomoć. „Obući se u plavo ili zaogrnuti se u plavo, čitati s plavog papira nije dovoljno. Obojiti zgradu vlade na pola sata u plavo jest lijepo i to je okidač o podizanju svijesti, ali nama ne treba bljesak nego trajno svjetlo, nama treba konstantna i stalna pomoć u ovom vidu“, poručila je Topić Stipić.
Okupljenim je na samom početku tribine prikazan kratki film o autizmu kako bi se bolje objasnila tema predavanja.
Autizam je biološki razvojni poremećaj mozga. Zbog prirode nastanka i manifestacije, autizam je vrlo složen poremećaj. Glavne karakteristike su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.
treci.ba
2 komentara
Svaka cast roditeljima-Tomic koji su iznijeli svoja osobna iskustva i time poblize upoznali studente s tim poremecajem…I ta djeca kao i sva druga sa slicnim poteskocama,nisu manje vrijedni-samo su drugaciji jer drugacije razmisljaju…
Ja osobno sam sestra autističnog dječaka od 10 godina. Jako je teško nositi se s time, bar na početku. Roditelji su to na početku jako teško prihvatili, ali kada razmislite da svojim tugovanjem idete djetetu na štetu saberete se i idete kroz život dalje sa tim problemčićem. Kažem problemčić, jer uvijek može biti gore. Istina je da narod jako malo zna o autizmu. Ta su djeca isključena iz ajmo reć običnog života. Mogu samo reći hvala Bogu na Zavodu Sv. Obitelj u Mostaru koja se brine o toj djeci. Brat je puno napredovao otkad je pošao na taj lijepi Zavod. To su predivna djeca, puna ljubavi, željna nježnosti. Istini na volju8, na malo drugačiji način, ali navikne se čovjek. Najveća briga roditelja je što će biti sa tom djecom kada njih jednoga dana ne bude. Ja kažem, postoji obitelj. Prva ja ne bih nikada dozvolila da to dijete ostane samo i napušteno. Kažem dijete, jer takva djeca ostanu vječno djeca u duši.