Paladino o SKB Mostar: Zadovoljan sam razvojem bolnice, opremljena je vrhunskom opremom

Veselje mi je raditi ono što znam i volim. Posljednjih godinu dana radim više nego ikad prije. Prvi kolegij mi je u 7.30, a u bolnici sam do 22-23 sata, govori najugledniji hrvatski neurokirurg, profesor Josip Paladino (69).

Nakon što mu je KBC Zagreb lani u ožujku odbio produljiti ugovor kako bi i dalje mogao raditi kao umirovljenik, Paladino je vrlo brzo posložio kockice poslovnog mozaika.

Tjedan dana radi u Poliklinici Radiochirurgia u Svetoj Nedelji, a tjedan dana u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru.

Jako sam dobro upoznao autocestu Zagreb-Ploče. Lagao bih kad bih rekao da silno uživam u tih pet sati putovanja. Ali to vrijeme iskoristim za razmišljanje, planiranje i vrijeme brzo prođe, govori za 24sata Paladino.

Ističe da je Mostar grad mladih ljudi, prepun studenata, a zadovoljan je razvojem bolnice, u koju je došao napraviti iskorak u neurokirurgiji, pomoći prijateljima i razvoju struke. I u tome je uspio. Bolnica je danas opremljena vrhunskom opremom, u njoj rade sjajni liječnici, a Paladino tvrdi da je operacijski program na razini visoke europske klase.

Dok sam u prilici pomoći svojim angažmanom, to ću svakako učiniti. Zadatak nam je pomoći mladim liječnicima steći iskustvo i potaknuti ih na samostalan razvoj. U njima vidim silan entuzijazam, nitko se ne planira povući ako u salu uđemo u 11 sati i radimo sve do pet sati ujutro sljedećeg dana. Zadovoljstvo pacijenata na prvom mi je mjestu i ne odlazim s posla dok ne riješim i zadnjeg pacijenta. Ima ih odasvuda, a više od 20 posto iz Hrvatske, otkriva Paladino.

Iako je zadovoljan i ispunjen svojim životom, ono što mu fali je obitelj.

Obitelj je moj smisao življenja i odvojenost od njih je jedini pravi problem koji imam. Zato mi je najlakše kad radim. Uz operacije i preglede pacijenata prođe mi vrijeme. A onda se približi trenutak koji čekam čitav tjedan – dolazim kući i grlim sinove i suprugu, priznaje Paladino.