Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća u Bosni i Hercegovini u travnju iznosila je 839 konvertibilnih maraka i nominalno je veća za jedan posto u odnosu na travanj prošle godine te niža za 1,7 posto u odnosu na prosinac lani.
Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, najniža prosječna neto plaća od 525 konvertibilnih maraka bila je u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i posluživanja hrane. U građevinarstvu je iznosila 552 konvertibilne marke, dok je prosječna neto plaća u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima iznosila 554 konvertibilne marke.
U financijskim i djelatnostima osiguranja prosječna neto plaća u travnju iznosila je 1482 konvertibilne marke, u proizvodnji i opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji 1303 KM, dok je prosječna neto plaća u sektoru informacija i komunikacija iznosila 1216 konvertibilnih maraka. Prosječna bruto plaća u Bosni i Hercegovini u travnju iznosila je 1302 KM i nominalno je niža za 1,8 posto u odnosu na prosinac 2016. godine te viša za jedan posto u odnosu na travanj lani.
1 komentar
Evo na ovakvu zapaljivu temu što vidimo pp broju komentara da i ja dam svoj obol.
Prvo rekao bih za ov podatke kao što se često kaže za statistiku, a ovdje to jest tako. Točan zbroj netočnih podataka.
Jedino od ovih podataka pod točne bi uzeo ove za državne službe i poduzeća u državnom vlasništvu jer nema prikrivanja ili krivog prikazivanja podataka. Što se tiče privatnih poduzeća svima (koji su radili ili rade u njima) poznat je modus operandi gdje se jedan dio plaće isplaćuje na ruke, a drugi u koverti, i on kao takav ne ulazi u službenu statistiku. Drugi modus je bio do posljednje promjene zakona u vidu isplate toplog obroka i putnih troškova koji su nerjetko bili veći od plaće. S uvođenjem poreza na sve isplate radnicima koje prelaze određeni (minimalni) iznos, ta se praksa smanjila. Bilo kako bilo najkraću slamku u svakom slučaju su izvukli i izvlače radnici. Sada u vidu niskih plaća, poslije u vidu niskih mirovina zbog neuplata MIO. A uzrok i posljedica svega je visoka nezaposlenost, tako da su radnici lako zamjenjivi ( bar u ovim jednostavnim zanimanjima koja se vide po visino – nizini plaća), pa često čujemo, vidimo, svjedočimo izjavama poslodavaca na bilo kakvo pitanje o plaći, ako neš radit ima ko oće, što je nažalost tako sudeći po masi očajnika koji traže bilo kakav posao da bi mogli preživjeti. Jedina šansa da se stanje promjeni i povećaju plaće jest manja nezaposlenost, mogućnost izbora, koju Hrvati imaju u putovnici tako da im je otvoreno tržište EU. To se već vidi u RH po kuknjavi ugostitelja kako nemaju dovoljno radnika. Nemaju jer ljudi imaju izbor raditi na moru za kikiriki ili otići u inozemstvo. Jednom slavoncu je isto, ako moze birati bira veća primanja, Njemačka. Tako da je već vidljivo korigiranje plaća na gore. Dok u nas to nije vidljivo niti će biti vidljivo još dugi niz godina zbog opće besparice, neperspektivnosti i nezaposlenosti. Jedino fino ušminkavanje i pretakanje iz ” sive” zone u bijelu (smanjivanje prikrivenih isplata) dati će privid blagog rasta plaća.