Ove godine neću otići na izbore. Neću potrošiti 5 minuta svog vremena da bih zaokružila neko ime koje će mi krojiti sudbinu narednih par godina. Umjesto toga , sa zadnjih 5 km u džepu sjest ću u lokalnu birtiju, naručit kavu i mali đus, zapaliti tek napunjenu cigaretu od virginije iz moje njive , spakiranu uredno u kutiju od bijelog Marlbora, i uživati barem tih pola sata. Odjebat ću svoju građansku dužnost. Kao što sam trebala i svih proteklih godina. Barem ne bih imala grižnju savjesti radi zaokruživanja pogrešnih , radi lažne nade da će se baš taj put nešto promijeniti, radi toga što već godinama moje ime čami čekajući na birou.
Piše: Bekij@ / grude-online.info
Moj bunt ne potpuno nebitan. Baš kao što sam i ja nebitna. Baš kao što je nebitno i milion drugih stvari. I moj bunt, znam neće ništa promijeniti. Al da sam ja netko…..
– Rodiljama bih naknade isplaćivala, svakog prvog u mjesecu, osim ako prvi spada vikendom. Nikad ne bih dopustila da mlade žene moraju izkalkulirati kad će roditi djecu , jer prije toga moraju riješiti milion malih problema: od čega će živjeti, tko će im čuvati djecu kad se , nakon 3 mjeseca porodiljnog budu trebale vratiti na posao, tko će im dati 50,00km svaki tjedan za bebimil, aftamil i slične kemikalije, jer od stresa su ostale bez mlijeka, a porodiljni će im doći ( ako i tada) kad djete krene u školu….
– Stipendije bih dijelila studentima koji nemaju 50,00km za tjedan dana u Mostaru jer su im roditelji nezaposleni , jer nemaju ni da plate mjesečne račune za struju i vodu, a ne djeci ratne tajkunerije, i nezaposlenih švercera . I da, djeci koja studiraju u Mostaru i ne prošetavaju se Cvjetnim subotom ujutro od glave do pete u Zari.
– Zdravstveno osiguranje bi mi pokrivalo sve, od ginekologa, zubara, pedikera, masažera, tableta, kemoterapije ili zubne proteze. Nikad , ali nikad ne bih dopustila da me moj osobno doktor opće prakse liječi na način; „ Probaj tu terapiju, a ako ti ne pomogne, dođi sljedeći tjedan u Sunce, tamo ćemo ti odrediti drugu i jaču terapiju!“ Da te jeblo Sunce i mjesec i zemlja !!!
– Kladionice bih zabranila u krugu kilometra oko škole . Valjda ne trebam pisati zašto. Da nam djeca danas-sutra u životu klađenje ne smatraju zanimanjem.
– Zapošljavanje u javne i privatne sektore bih regulirala na način da se zapošljavaju mladi, školovani, talentirani ljudi , a ne tatina djeca, sa diplomama plaćenih fakulteta . Tada ne bismo u javnim službama imali 500 ljudi viška, i u isto vrijeme 500 ljudi manjka jer ovih prvih 500 nije sposobno samo ni šnjuru svezati bez nečije pomoći. U tom području , gdje se dotiču prava radnika, i ostali problemi, bih se dalo zabaviti, jer treba vremena da se posloži ono što ne funkcionira još od kad nam je Pok.Tito rekao pa-pa.
– Mirovine bih podigla na iznose dostojne ljudskog života. Tako da bi dom bio pun ljudi za koje se nema tko brinuti. Jer bi imali čime platiti dostojno starenje. Jer su zaslužili, ako ništa jer slušaju i gledaju gamad u foteljama više od 6 desetljeća i svaki put iznova vjeruju da će njihov potpis napokon nešto promijeniti na bolje . A one vojne , koje primaju oni koji su „ranjeni“ na Kupresu u isto vrijeme kad su na tv-u gledali posljednju epizodu Santa Barbare , ne da bih ukinula nego bi tražila povrat sviju tih sredstava koja su podijeljena lažnim domobranima, padobranima i lažobranima.
Al upravo zato jer sam nitko i ništa ove godine neću otići na izbore. Neću izabrati. Neću odlučiti. Neću jer nas nitko ništa ne pita. Neću jer će sve biti kao i ranije , samo još malo gore ….
Čujemo se nakon 4 godine pakla, ako nas bude ….
Buduća kandidatkinja za fotelju.