Martin Kondža jedan je od studenata sa Sveučilišta u Mostaru koji je ljetnu praksu proveo u Belgiji, piše Večernji list BiH. Zanimalo nas je njegovo iskustvo i razlozi zbog kojih se odlučio ljeto provesti daleko od svog doma i učiti o drugim zemljama, kulturama, običajima te se stručno usavršavati…
Razmjena studenata
– Vjerojatno znatiželja i ljubav prema putovanjima presudili su da se odlučim otići u Belgiju. Ova ljetna praksa bila je jedinstvena prilika koju je trebalo iskoristiti. To sam i učinio i nisam ni najmanje požalio! Ljetnu praksu na Fakultetu farmaceutskih znanosti Sveučilišta u Gentu u Belgiji ostvario sam preko organizacije IAESTE – Internacional Association for the Exchange of Students for Technical Experience, odnosno međunarodnog udruženja za razmjenu studenata radi stručne prakse, koja ima ured u Mostaru. Potrebno je da vaš fakultet bude član IAESTE-a (a to je većina članica Sveučilišta u Mostaru, pa tako i moj Farmaceutski fakultet). Natječaji onda idu za fakultete, studenti se prijave samo uz indeks i gleda se prosjek ocjena. Prednost imaju studenti koji do sada nisu sudjelovali na stručnim praksama, a potrebno je položiti i ispit iz engleskog jezika kako bi se utvrdila razina znanja – kazao nam je Martin prepričavajući svoje iskustvo. Dosta mladih često je sputano i u strahu od promjena. Pitali smo Martina što bi im poručio i kako odlaskom mogu doživjeti “avanturu života”.
– Da, to je vjerojatno, uz financijsku (ne)mogućnost, jedna od kočnica. Treba malo hrabrosti kako bi se učinio taj prvi korak, a kasnije će sve ići samo od sebe. Ne vjerujem da ćemo ikad više u životu imati mogućnosti i slobodnog vremena nego sada kao studenti, stoga to treba iskoristiti. Bilo bi dobro da svaki student ocijeni u kakve zemlje svijeta je spreman putovati i hoće li kulturološke razlike biti tolike da ih može prihvatiti i s njima se nositi. Često volimo reći kako živimo u nerazvijenoj zemlji, međutim, ipak s Europljanima dijelimo istu civilizacijsku baštinu za razliku od, primjerice, azijskih ili južnoameričkih zemalja. Što se tiče engleskog, poslodavac većinom traži jako dobro poznavanje jezika, posebice stručnog, kazao je Martin. – Prije odlaska u Belgiju razmišljao sam o njihovoj političkoj situaciji (dosta sličnoj BiH) i gospodarskoj (drastično različitoj od BiH). Moram reći da sam očekivao određenu podijeljenost, koju nisam pronašao, naprotiv, vidio sam iz prve ruke kako nenametljiva multikulturalnost može čovjeka obogatiti u smislu poznavanja jezika i socijalnih vještina. Što se tiče farmaceutske zdravstvene službe, ona me dosta iznenadila, budući da je u BiH farmaceut najviše orijentiran prema pacijentu i zdravstvenoj skrbi, a u Belgiji se većinom bavi lijekom, kaže ovaj student farmacije nakon povratka iz Belgije. Pitali smo ga i koliko se brzo snašao u stranoj zemlji, na što je Martin kazao: – Na bolje se čovjek vrlo brzo navikne. Odmah su me u zračnoj luci dočekali kolege, pokazali mi smještaj, grad, radno mjesto, javni prijevoz…
Dvomjesečna praksa
Prvih dana sam još po ulicama izgledao kao izgubljeni turist, ali sam se vrlo brzo asimilirao. Dvomjesečna praksa imala je snažan utjecaj na mene, najviše u pogledu stručnog usavršavanja. Radio sam u području farmaceutske tehnologije, istraživao sposobnosti ConsiGMA®, stroja za kontinuiranu granulaciju, i vidio te radio na strojevima s kojima se vjerojatno u životu nikada ne bih susreo. Svi profesori bili su izvrsni mentori i veliki stručnjaci, a zajedno sa mnom radili su mladi studenti, doktoranti, tako da je vladalo jedno uistinu opušteno radno ozračje. Istraživali smo, zabavljali se, izlazili zajedno i stekli neprocjenjiva iskustva – naglašava Martin. Kazao nam je kako bi ponovno otišao ako bi mu se ukazala nova prilika za ljetnu praksu i na kraju je poručio svim studentima kako je nepotrebno imati nekakve iracionalne strahove o novim zemljama i iskustvima. – Loše stvari mogu se dogoditi bilo kad i bilo gdje i takav način razmišljanja ne vodi nikamo – kaže Martin.
S Martinom u Belgiji nije bilo studenata iz Mostara, ali jest iz ostatka svijeta, što je bila prilika za upoznavanje i širenje mreže prijateljstva. Za kraj Martin kaže kako se, kao i u svakoj zapadnoeuropskoj sredini, nije mogao naviknuti na odijeljenost ljudi jednih od drugih. – Možda je to samo moj subjektivni doživljaj jer sam se navikao na toplinu i zajedništvo Hercegovine – kazao je ovaj student 5. godine farmacije u Mostaru.
