Iz posuškog sela Vir pa sve do ulaska u zavelimski kraj i zaselak Tandare sve je pusto.
Tek je ponegdje zasađeno smilje i njivica žitom ili povrćem. Na ulazu u zavelimski kraj je selo Tandare. Raseljeno kao i cijeli taj kraj pa i mnoga posuška sela. Mnogi u tom kraju vole ipak doći kada im se pruži prilika a posebice za blagdana te na Dan domovinske zahvalnosti u Viru, 5. kolovoza.
Predsjednik MZ Zavelim Netko Pušić ispričao nam je niz zanimljivih, pa i pomalo tužnih vijesti u njegovoj MZ. No, rekao je kako je tu pristigla Zora iz Beča kako bi bila uz svoju usamljenu majku Anđu. Navratili smo u dom Tandara prepun veselosti. Zatekli smo uz 93.godišnju baku Anđu kćer Zoru i unuku Martinu iz Beča. Anđa je bila toliko vesela da je ispričala dugu priču o svom životu.
-Radilo se ali znalo i pjevati i veseliti se. Čuvala sam i ovce i muzla čak 15 krava. Imali smo svega domaćega iako se živilo skromno. Bilo je puno nas a sada jako malo. Potom je zapjevala neke stare pjesme i pričala o sijelima momaka i cura u prošlo vrijeme. Još se prisjetila pjesme – Zavelime na jakome vitru, pod tobom je lipše neg u Splitu.
Priča kčeri Zore, koja je 20 godina radila u Austriji, bila je puna uzbudljivih događaja. No, rekla je i ono najbitnije.
-Kada je mama ostala sam i u godinama odlučila sam prije deset godina napustiti Beč i ostati uz svoju dragu majku koja je i sada dobrog zdravlja ali godine su se nabrojile pa ne može sama živjeti na selu. Ostajem ovdje sve do majčine smrti, odlučila je Zora nešto što se ipak malo gdje događa jer stari se presele u domove starih ili ih čuvaju susjede.Tu se nekoliko dana zatekla i mlada unuka Martina koja je s bratom u Beču.
-Sve mi se ovdje jako dopada, posebice baka i njezine priče o starim običajima, svadbama, gangi, šetnjama do misnih slavlja u Viru. Ta je priča potrajala dugo i dugo o životu u tuđini s nekim prednostima, tek u novu, ali više o veselosti kada se dođe u svoj dragi kraj među svoje.
VL