Kažu da se ideja o odlasku u Afriku rodi u srcu, kao Božji poziv, rekla je na početku razgovora za portal Jabuka.tv velika humanitarka i Širokobriježanka Josipa Galić, koja će u subotu u 19 sati u Širokom Brijegu otvoriti humanitarnu izložbu, od koje će prikupljena sredstva ići za izgradnju igrališta za djevojčice smještene u Domu “Ivan Pavao II.” u Beninu.
Josipa Galić rođena je u Širokom Brijegu, a danas – kako sama voli reći – privremeno živi i radi u Zagrebu. U Širokom Brijegu provela je i rano djetinjstvo, a srednju školu i studije Hrvatskoga jezika i književnosti te Sociologije upisala je u Zagrebu.
Kako sama priznaje, bez obzira na to što već godinama živi daleko od rodnoga kraja, ponosna je na hercegovački temperament i temelje koje je u mladosti dobila od roditelja, sredine u kojoj je odrastala, obitelji i prijatelja.
Širokobriježanka velikoga srca volontirati je započela još u srednjoškolskim danima. Volontiranje znači suprotstavljanje kapitalizmu u kojem živimo, besplatan rad i odricanje, iz čiste ljubavi prema drugome i zbog vjere da činimo ispravnu stvar.
Kažu, novac je nužno zlo. Živimo u kapitalističkom svijetu u kojem se sve počelo svoditi na novac. I danas, više nego ikada, moramo djelovati humanistički, biti okrenuti jedni prema drugima. Kako kaže naslov izložbe koja se priprema u Širokom Brijegu, “Ubuntu” je afrička filozofija koja poziva na zajedništvo, rekla je za portal Jabuka.tv Josipa Galić.
Danas, nakon srednjoškolskih početaka, ova Širokobriježanka sa zagrebačkom adresom s grupom prijatelja, kolega i obitelji čini malu skupinu koju voli nazvati “dobrim ljudima”, a koja pomaže potrebitima u gradu i okolini.
Usto, aktivna je volonterka u Humanitarnoj udruzi “Fra Mladen Hrkać” u Zagrebu, suradnica udruge “Kap ljubavi” iz Tomislavgrada, s kojom intenzivno radi na izgradnji prijateljskoga mosta prema malom selu Hondji u Beninu.
Josipa Galić tijekom godine radi kao odgajateljica u ženskom učeničkom domu Marije Jambrišak u Zagrebu i među sretnicima je koji vjeruju da rade najljepši posao na svijetu. Za nju je mogućnost da obrazovanjem, vlastitim primjerom i vođenjem bude uzor i vodilja onima koji o svijetu tek uče veliki blagoslov, a vidjeti svoje maturante na maturalnoj večeri ravno dobitku na lotu.
Budući da radi kao odgajateljica, u školskom je sustavu, a sve svoje slobodno vrijeme provodi u Africi. U našoj sredini postoji idila “bijeloga Božića”, ali Josipa Galić nekoliko je Božića provela u šarenilu Afrike.
Moja ljeta, a i nekoliko Božića, obilježena su šarenilom Afrike. Ako Bog da, ovoga ljeta u Afriku putujem peti put. Kada sam tamo odlazila prvi put, nisam ni slutila da će mi to postati drugi dom. Danas, između boravaka tamo planiram svoj sljedeći povratak na crni kontinent te razmišljam o tome kako im možemo pomoći odavde, da osim one temeljne ljubavi dobiju i druge alate za život, opisuje za portal Jabuka.tv ova humanitarka i odgojiteljica.
Kako dodaje, najveći poticaj za humanitarni rad dobila je u obitelji. Ipak, kao diplomandici hrvatskoga jezika i književnosti, pretpostavili smo da su na odluke mogla utjecati i neka književna djela.
Svakako su neka pročitana djela ostavila određeni dojam na mene po pitanju Afrike, a knjiga “Bijela Masajka” u meni je probudila ljubav prema Africi, otkriva naša sugovornica.
Nakon svih godina i iskustava, Afrika za Josipu više nije samo crni kontinent naseljen uglavnom siromašnim ljudima, kontinent pijeska i bijede.
Afrika je za mene zov, mjesto gdje mi je djelić srca, prisutnost Boga u onima odbačenim i ostavljenim. Afrika su jutra u Africi, prekrasni pejzaži od kojih vam zastane dah, navodi humanitarka koja uživa u svim ulogama koje su joj dodijeljene i vjeruje da samo dijeljenjem dobivamo.
Josipa Galić s Afrikom se prvi put susrela u Keniji, državi velikih razlika, bogata životinjskoga svijeta i prekrasnih krajolika. Prije toga, Afriku je poznavala samo iz dokumentaraca, a prema Africi se zaputila s izvjesnim strahom.
Bilo je to prije skoro šest godina. Bila sam u strahu zbog svih priča koje sam slušala prije polaska. Najviše su to bili negativni komentari, koji su bili upućeni prema ugrožavanju moga života. Stupivši na vrelo afričko tlo, strah je nestao. Pored svega što me tamo kupilo, najviše ističem ljude. Afrikanci nas puno toga mogu naučiti. Najviše su me naučili zahvalnosti i zajedništvu, ističe Josipa za portal Jabuka.tv.
Ovoj humanitarki teško je odgovoriti koje su najljepše uspomene što ih nosi s afričkoga kontinenta.
Bojim se da bi ih bilo previše i da bi bilo predugo. Afrika vas jednostavno kupi. Kupe vas ljudi, priroda, kultura, tradicija, pejzaži, boje… Kupe vas ta djeca u sirotištima. Oni koji su odbačeni i ostavljeni zbog tradicijskih i plemenskih običaja, moji su najveći učitelji. Naučili su me da srcem ljubim, naglašava Širokobriježanka.
Ovoga ljeta, umjesto prema Širokom Brijegu, Josipa Galić uputit će se prema zapadu Afrike – u siromašnu zemlju Benin.
Iako siromašna, Benin je opet toliko bogata zemlja. Boraveći u Africi, shvaćam da im osim pomoći, svakodnevne potrebe za hranom, najviše treba obrazovanje. Ono što misionari rade po cijelom svijetu. U Domu “Ivan Pavao II.” trenutno živi 27 curica koje su ostavljene i odbačene. Kao i sva djeca na svijetu, potrebna im je prije svega ljubav. Potrebna im je hrana, da bi njihov život koliko-toliko bio normalan. Potrebno je da mi sretnici s ove strane svijeta uložimo u njihovo obrazovanje, navodi mlada humanitarka koja je uvidjela ključne probleme afričkih zemalja.
Izložba koju će održati u Širokom Brijegu ima jasan cilj – izgraditi tim curicama jedno pristojno igralište.
Zahvalna sam svima koji na bilo koji način pomažu, i onima koji će to činiti u budućnosti. Dom ima kapacitet za 50 curica. Cilj nam je osigurati sredstva da bi one bezbrižno dobile priliku za bolji život kroz obrazovanje i skrb te činili bolju sliku Afrike, Benina. Neka vas za vašu dobrotu nagradi dragi Bog, zaključila je za portal Jabuka.tv Josipa Galić, dan uoči izložbe koja će se u subotu u 19 sati održati u Narodnoj knjižnici u Širokom Brijegu.