Priča o mladiću iz Posušja koji zahvaljujući smilju ostaje na djedovini

Svakodnevno mediji bruje o odlasku mladih iz Zapadne Hercegovine trbuhom za kruhom, no malo je onih koji pišu i govore o mladima koji su izabrali ostati na ognjištu svojih otaca, na rodnoj grudi i započeti posao na kućnom pragu. Nismo morali ići daleko takvog mladog čovjeka pronašli smo u Posušju pokrenuo je posao na djedovini zasadio smilje iako je student ekonomije opredjelio se za rad na zemlji i ne pada mu teško o svom projektu priča s oduševljenjem svjestan da se neće obogatiti preko noći, za njega je bogatstvo kako kaže ostati tu u svom Posušju  koje je za njega kako i stari ističu središte’svita’.

U razgovoru za glasbrotnja.net Martin Soldo, proizvođač smilja  naglašava da je to mukotrpan posao gdje dugo treba čekati na plodove rada, ali se u konačnici sav trud isplati definitivno, poglavito s ovakvim cijenama. No koliko će cijene biti dobre to nitko ne zna , ali što se veća zemljišna površina zasadi smiljem veće je i odricanje, ali u konačnici i zarada. Sukladno uloženom toliko ćete i dobiti, ništa ni više ni manje, kaže Martin i na naš upit kako se odlučio za proizvodnju smilja odgovara:  Smilja je  uvijek bilo dovoljno u divljini, a ljudi su imali primanja pa se nisu ni odlučivali na plantažnu proizvodnju smilja, posljednjih nekoliko godina sve više se govori o smilju, a i ljudi su se pokrenuli želeći ostvariti dodatni prihod za svoje obitelji.

Tako sam odlučio posaditi smilje na plantaži, prokrčio sam kamen i krenuo u proizvodnju, još sam na početku puta mnogo je posla preda mnom, svjestan sam da se ništa preko noći ne može postići, imam dovoljno strpljenja, volje i snage i svjestan sam da je ovo dugoročan posao.

Plantažne zasade smilja

Martin kazuje da do unatrag par godina nije se niti znalo da se smilje može saditi na plantažama, danas doslovce smilje se može posaditi na njivama gdje se sadio krumpir.

Osvrnuo se i na nestajanje smilja u prirodnim staništima, kako naglašava, nestajanje smilja u divljini nije uvjetovano samo divljom berbom, nego i time što je nestalo stočarstva, nema koza i ovaca, pa se i šuma spustila u nizine, što je prouzročilo nestajanje smilja.

Smilje nije jedina ljekovita biljka koja je poznata u svijetu, a raste na našim prostorima, gotovo sve biljke u Hercegovini imaju izuzetnu kvalitetu.

Treba od tri do pet godina proći da se nadoknadi nestanak smilja u divljini, naravno to se može nadoknaditi plantažnim uzgojem. U divljini je bilo sto tisuća hektara smilja i više ga nema, to treba nadoknaditi, plantaže su za to odlično rješenje.

Poticaji za proizvodnju

Poticaji postoje, bio sam zainteresiran, ali sam odustao-prvi uvjet je da imate jedan hektar obradive površine, to malo ljudi ima da  bi zasadilo smilje. Tu će se nešto morati mijenjati. Predlagali smo u županiji da se poticaj daje po prodanoj količini odnosno po kilogramu,Martin Soldo to pojašnjava time da kod nas koji je god bio poticaj po jedinici bilo čega zasađenog tu se ništa nije posadilo ni uradilo. No poticaj po kilogramu  nešto bi značio za mlade poljoprivrednike.

Planovi

Trenutačno  Martinu pomaže obitelj i susjedi , ali planira zaposliti mlade ljude, jer posla ima i ne mogu sve sami uraditi.

On je i član Braniteljske zadruge “Eko” Hercegovina u Posušju koja  je osnovana pred nešto više od pola godine, a njezini članovi rade na promicanju ljekovitoga bilja , ne samo smilja , nego i na proizvodnji meda i pčelinjih proizvoda, a kaže kako naša klima pogoduje i za proizvodnju drugih ljekovitih biljaka, primjerice lavande, vrijeska.. .

Interes nam je zadržati što više mladih ljudi na ovim prostorima, sve više ih odlazi u Njemačku, ako nestane mladih ljudi  to je stagnacija i vodi u recesiju i nestati će nas, a ovdje imamo bogatstva kojih nismo svjesni. Dosta mladih nije svjesno kako je ovdje lijepo-razmislite pola sata nam je do skijališta, pola sata do mora, pola sata do Mostara i sat do Sarajeva koliko i do Zračne luke Split, stari bi ljudi rekli u središtu smo svijeta – naglašava Soldo.

Tržište

Izlazak na tržište nije uopće problem, postoje otkupljivači koji dolaze na kućni prag, prodati smilje kao biljnu masu je najmanji problem, također prodati ulje od smilja nije problem na domaćem tržištu, malo je teže na inozemnom zbog dozvola koje morate imati, ali za sve postoji i rješenje. Trenutačno je potražnja za smiljem kao za zlatom, jer ako imate zlato uvijek ga možete prodati.

Martin kazuje i to da su u zadruzi preko EU fondova dobili destileriju- i dodaje: “Uistinu stara je ali za nas je dobra, uskoro nam neće biti dostatna za ne povjerovati je koliko je smilja posađeno ove godine 300 tisuća do pola milijuna sadnica na području Posušja. Vjerujem kako će i tijekom jeseni i proljeća biti posađeno još toliko sadnica. Moja je preporuka samo posadite i ne bojte se. Duhan nisam sadio , ali znam iz priča svojih roditelja puno je lakše saditi smilje, prednost mu je što se ne sadi svake godine”.

Smilje od 3 do 8 godina može opstati na plantažama, koliko točno to još nitko ne zna zasigurno.

Bolesti

Smilje je kod nas do sada tretirano kao korov, pa nema stručnih podataka o bolesti smilja. Ali moja iskustva govore da ima bolesti, na smilju ima nametnika, napadaju ga gusjenice jedu cvijet, kao i mali moljci, dakle treba ga brati prije nego se pojave, ili tretirati buhačem koji je eko sredstvo, kad dođe gusjenica vrijeme je za branje, možda je ona najbolji indikator kad je početak berbe smilja.

Struka još nije dala sud zašto je smilje s naših prostora tako kvalitetno i dobre arome, no za nas je to dobro, mišljenja je Soldo.

Legalno branje smilja

Otkupna cijena smilja je dobra pa je velika i borba između vlasnika destilerija da dobiju što više smilja i zato je cijena 4,70 ili 5 maraka, ali konkurencija je za proizvođača dobra,jer što je više destilerija to je manja vjerojatnost da će pasti cijena biljnoj masi.

Pitali smo Martina i kako odnosno gdje nabavlja sadnice smilja kaže nam da sam odgaja sadnice i ističe da je to je težak posao i svaki dan treba oko njih raditi. najveći problem je dobiti dozvolu za prodaju sadnica jer sadašnji zakoni pogoduju velikim proizvođačima, jedan od uvjeta je i da morate imati stalno uposlenog agronoma s tri do pet godina iskustva, a takva osoba košta, sadnice uzgajam za sebe, rekao je.

Na koncu je poručio mladima:Treba snage, volje, truda-smilje je dugoročni projekt i tko planira preko noći zaraditi bolje da ne kreće u posao sa smiljem . Bogatstvo je imati posao svoj na svom pragu i to puno vrijedi- odlučio sam ostati na rodnoj grudi.

Nakon razgovora pošli smo s Martinom Soldom na plantažu smilja i do Braniteljske zadruge gdje nam je pokazao proces destilacije i kako od smilja nastaje ulje, ali i upoznao nas s obitelji koja vrijedno radi na plantaži iako je sunce već visoko. Sreli smo i Stojana, Martinova nećaka koji nam je otkrio kako je od šest sati ujutro na nogama i  još za hlada probudio obitelj da se ide raditi. Ima samo 12 godina, ali smo i od njega mnogo doznali pa i to da smilje nije samo ujakov posao nego i njegova velika ljubav kojoj se posvetio svim srcem i svom snagom, a i on će njegovim stopama sviđa mu se i cvijet i miris smilja. Objasnio nam je i kako smo malo zakasnili jer su prije par dana obrali smilje, ali da smo stigli prije berbe e to je ljepota i od pogleda i od mirisa kaže mali Stole.

Na jedan hektar zemljišne površine može se posaditi od 25 do 60 tisuća sadnica , a sve ovisi o zemlji, škrta zemlja više sadnica, plodnija manje.

Martin kaže da ima oko hektar i pol plantaže na kojoj je posađeno smilje i još  pripremljeno oko pola hektara zemlje za sadnju, ne boji se ni ilegalnih berača, ni zime, jer smilje nije osjetljivo na zimu, podnosi temperature zraka i do  -25 Celzijevih stupnjeva, a kod nas se to vrlo rijetko događa, ne boji se ni za egzistenciju, jer svjestan je da mora raditi kako bi u konačnici i zaradio, od svega najviše ponosan je na odluku da ostane na svojoj rodnoj grudi i na koncu naglašava da je ponudio i svojim prijateljima koji planiraju odlazak put Njemačke pomoć  da i sami zasade i proizvode smilje. Uistinu jedna lijepa priča ispričana u Posušju ‘središtu svita’ od mladića koji svoju budućnost vidi na svom kućnom pragu.