Gigantske razmjere brutalne prevare slovenskog trgovačkog lanca „Tuš” i njegove kćerke tvrtke „Tuš Trade”, kojom su oštećeni bh. privredni dobavljači, na vidjelo su izašli na prvom ročištu u stečajnom postupku u Općinskom sudu Bihać, piše “Dnevni avaz”.
Stečajni upravnik Hasan Redžić, naime, na ročištu je naveo brojke od kojih se povjeriteljima pozlilo.
– Od pokretanja stečajnog postupka 16. ožujka, 256 povjeritelja od stečajnog dužnika „Tuš Trade” potražuje ukupno 74.180.834 KM – naveo je stečajni upravnik Redžić.
Nedavne informacije u medijima nazvane preliminarnim procjenama ukupne štete nad bh. dobavljačima od 20 milijuna KM pokazale su se dječijom igrom. Dugovi većini domaćih tvrtki i tek ponekoj iz Slovenije i Hrvatske veći su skoro četiri puta!
Među prevarenim povjeriteljima je oko 500 radnika “Tuš Tradea” Bihać širom BiH koje je slovenski trgovački lanac iskorištavao i na kraju im podijelio otkaze ne uplativši po dvije plaće i druge naknade.
Redžić je u kratkom izvještaju pred sucem Aladinom Bajrićem i povjeriteljima, koji su ispunili i sudnicu i hodnik, istaknuo kako je stečajni dužnik “Tuš Trade” Bihać, prema njegovoj analizi, od 2011. do kraja 2014. rapidno smanjivao vrijednost svoje imovine, tako da je stečajni postupak dočekao “go kao crkveni miš”.
– Stečajni dužnik je ni na nebu ni na zemlji, bez imovine je – šokirao je dalje upravnik prisutne.
Prema njemu, popis zaliha, odnosno robe s istekom roka za upotrebu, iznosi 69.000 KM, plus rashodovana imovina u vrijednosti od 90.000 KM, koja se odnosi na stare računare, tiskare, fiskalne kase, police i dijelove namještaja. Uz ovu bezvrijednu imovinu jedino vrijedno što se vodi na “Tuš Tradeu” Bihać jeste 415.000 KM založnog prava kod „Raiffeisen” banke, gdje je podignut kredit od osam milijuna KM.
Stečajni upravnik naglasio je da će tek na posljednjem ročištu pred skupštinom povjeritelja biti objavljeno konačno kolika je stečajna masa od koje će se namirivati 256 povjeritelja, ali to je zazvučalo kao žalosna utjeha.
– Ja ne mogu sada reći kolika je stečajna masa, ali mogu reći da kvalitetne stečajne mase i nema – rekao je Redžić i naglasio da se, osim stečajnog postupka, vodi i krivični postupak pred Tužiteljstvom BiH po krivičnoj prijavi koju su podnijeli dobavljači „zbog radnji koje su prethodile stečaju”.
U masi povjeritelja bili su i predstavnici Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) BiH i Federalne porezne uprave (FPU), koje je stečajni dužnik „zavalio” za 3,5 milijuna KM po osnovu PDV-a, odnosno 2,5 milijuna KM po osnovu doprinosa na plaće i iz plaća i drugih poreza. U brizi za poslovanjem s „uglednim” partnerom većina povjeritelja, praktično nijedan, nije provjeravala bonitet “Tuš Tradea” Bihać.
Jedna od rijetkih tvrtki koja je poslovala sa stečajnim dužnikom, a nema je kao povjeritelja jeste „Violeta”, saznaje “Avaz”.
Ova tvrtka prilikom isporuke robe tražila je od “Tuš Tradea” Bihać bankovnu garanciju i naplatila je svaku marku.
Kao što je poznato, istraga se u BiH vodi protiv Mirka Tuša, Milana Mlinara, Vida Habijara, Branka Cokara te tvrtki “Tuš Holding”, “Tuš” d. o. o. i “Tuš Trade”.
5 komentara
Bravo za Violetu. Ovim su dokazali da su kvalitetna firma.
Ovo je sramotno, da može jedan stranac doći tek tako u BiH, pokrasti nas, neke male firme su možda i propale zbog njeg, i na kraju zapali s novcima nazad u Sloveniju.
Ali zato mi možemo utjecati na to, te ne kupovati kod takvih lanaca. Evo nam primjer i Konzuma, koji ništa ne plaća, a novac vuče u RH.
Kupujmo kod naših domaćih supermarketa.
Spomenuste KONZUM
To je toliko SKUPA trgovina za nevjerovat.
Većna artikala je skuplja nego u malim seoskim trgovinicama, u BiH.
Ako ne vjerujete možete provjerit.
I u Hrvtskoj je slično, ali tamo mora ići jeftinije zbog velike konkurencije
stranih lanaca, ali i tamo je među najskupljima, a radnike plaća puno manje
nego strani lanci.
Ne znam koja mu je poslovna politika, ali…
Nije baš da je u Konzumu skuplje nego u malim trgovinama
u selu. Npr. u seoskoj trgovini je Gouda 15KM a u Knzuma 9.80KM.
A dobro je što je Violeta naplatila svoje. Ali nije to do “kvalitetne firme”
nego je to do onoga što prodajete. Violeta ima, uz svoje poznate proizvode,
zastupstvo vrlo jakih proizvoda. A bez njih praktički ne može ni jedna
trgovina. Zato on može naplatiti. A ako imaš, recimo, polj. proizvode
onda ne nudiš jedini takve proizvode. Tako počinje priča koja nikada
nema kraja. Zato, ljudi, nemojte govoriti o onome što ne znate kako
funkcionira. IMAMO STAV KAD NEMAMO POJMA!
Mozda na pojedinim proizvodima i ima toliko razlike u cijeni, ali kada se pogleda sveukupna suma, tu je to negdi.
Osobno nikad nisam nogom kročio, niti ću u Konzum.
Isto kao što kupujem Violeta proizvode, tako guram i domaće trgovine jer su to naši ljudi.