Premda je tadašnji mostarski biskup msgr. Pavao Žanić u početku bio sklon zaozbiljno uzeti priče međugorske djece koja su svjedočila o viđenju Blažene Djevice Marije, među ostalim i zbog toga što ih je istog ljeta privela i ispitivala milicija, vrlo brzo došlo je do teškog rascjepa u stavu mjesnog biskupa i događanja u Međugorju. Piše Slobodna Dalmacija.
Isto mišljenje prihvatio je i njegov nasljednik msgr. Ratko Perić, tvrdeći kako nema riječi o nečem nadnaravnom, te da se radi o pokušaju privatizacije Bogorodice. Mostarski ordinarijat objavio je i knjigu “Ogledalo pravde” u kojoj se razotkriva međugorski fenomen kao neautentičan, no biskupu Periću je, kao i svim ostalim hrvatskim i bosanskohercegovačkim (nad)biskupima, naputkom zapriječeno komentirati bilo što o međugorskim događanjima dok se ne objave rezultati istraživanja Međunarodnog povjerenstva osnovanog prije četiri godine, prema kojima će Kongregacija za nauk vjere i papa Frane za koji dan donijeti odluku.
Nevaljali sakramenti
Biskup Žanić raskrstio je s međugorskim fenomenom već 1982. godine, nakon što je Bogorodica počela “odašiljati poruke” o gradnji hotela, sporu biskupa i fratara, mjestu za klima-uređaj…
Prema “porukama”, Gospa je presudila u sporu biskupa i franjevaca oko hercegovačkih župa koje su po ugovoru starom stotinjak godina trebali predati dijecezancima!
– Biskup je kriv – objavili su vidioci te 1982. godine i tako stvar doveli do apsurda.
U Hercegovini je zbog nepokoravanja tom ugovoru osam franjevaca udaljeno iz reda, a Biskupija u Mostaru upozoravala je na to da i dalje obavljaju svećeničke dužnosti: asistirali su na vjenčanjima, ispovijedali bez ovlasti, dijelili krizmu, čak su doveli lažnog biskupa koji je nevaljalo dijelio sakramente stotinama djece.
– Toliko nevaljanih sakramenata, toliko neposlušnosti, nasilja, svetogrđa, nereda i neregularnosti, a ni jedna poruka u desecima tisuća “ukazanja” nije bila upućena da se uklone te sablazni – upozoravao je msgr. Perić, a u “Ogledalu pravde” navode se i poruke u kojima Gospa “traži da biskup prizna vjerodostojnost ukazanja”.
Svetac fra Jozo
U međuvremenu se Gospa iz Međugorja zalagala “za hotelčić” i posredovala u nesporazumima oko dioničara koji su trebali graditi hotel sa stotinu soba. Vicka Ivanković poslije se opravdavala kako je samo potpisala poruku koju su drugi pisali, te da Gospa nije govorila o hotelu.
Gospa se, prema ovim navodima, vidiocima dvaput ukazala s fra Jozom Zovkom i nazvala ga svecem, odgovorila na teološko pitanje staro 2000 godina o njezinu Uznesenju (prije ili poslije smrti, vidioci kažu – prije), smijala se iz svega glasa za vrijeme izgovaranja Vjerovanja, Vicki je pokazala oca u Njemačkoj, prokazala špijuna u crkvi, pričala svoj život u nastavcima, sastavila tajnu abecedu i šifre, vodila Ivana Dragićevića u raj, pokazala mu umrlu majku…
Sablažnjive poruke
Među četrdesetak tisuća poruka, posebno u prvim danima “ukazanja”, Gospa je “govorila” o nekim sasvim neobičnim problemima, koji bi razumnog vjernika mogle dobrano sablazniti:
“Gospa je bila nasmijana. Na neka pitanje nije odgovarala i rekla je djeci da je svašta ne pitaju…” (2. 12. 1981.)
“Gospa je tu večer bila jako uslužna – odgovarala je na sva pitanja i dozvolila da je diraju.”(5. 12. 1981.)
“Pitala sam za hercegovački problem, posebno na ono što se odnosi na fra Ivicu Vegu. Gospa je rekla da je za ove nerede najkrivlji biskup Žanić, za fra Ivicu Vegu je rekla da on nije kriv…”(19. 12. 1981.)
“Gospa je odgovorila: ‘Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar… Nek ostane!… Biskup ne pravi red i zato je on kriv. Neće ni on vazda biti biskup.’” (3. 1. 1982.)
“Ivan Dragićević pitao je mogu li fratri započeti iskop oko crkve za klima uređaj ili trebaju pitati vlasti… Odgovor: ‘Otiđite i lijepo ih zamolite za dozvolu.’” (14. 6. 1983.)
Znamenja – ples Sunca, suze…
“Klasična ukazanja” u Međugorju pratila su i različita “znamenja”, o kojima se domaći fratri nisu željeli izjašnjavati, no postali su obavezni dio hodočasničkih priča o Međugorju.
– Među najpoznatijim znamenjem je “igra Sunca”, kad je Sunce čudnovato “plesalo” nebom.
– Sadreni Gospin kip, kupljen u Međugorju, proplakao je 1995. godine u Civitavecchiji krvavim suzama. Suzio je 15-ak puta pred pedesetak svjedoka, među ostalim i pred mjesnim biskupom koji ga je postavio u kapelu.
– Prije 10 godina počele su izlaziti kapljice (slane) vode iz koljena na velikom brončanom Isusovu kipu u Međugorju, a navodno su ljekovite.
– Prije tri godine fotoaparati su snimili oblake u obliku križa koji su se nadvijali nad međugorskim brdima.
– U rujnu 2013. godine uzbuđenje je izazvao Gospin kip iz kuće vidjelice Vicke koji je – zasvijetlio. Odnesen je najprije u župni ured, a nakon dolaska stručnjaka iz Vatikana ne zna se gdje je smješten i svijetli li još uvijek.
SVJETSKA SVETIŠTA
Laus priznanje čekao 300 godina
Što će o međugorskom fenomenu reći papa Franjo, može se samo nagađati. U crkvenim krugovima mišljenja su da se zaključak o tome jesu li ukazanja autentična ili ne teško može donijeti dok ta ukazanja još traju.
Primjerice, u najpoznatijim marijanskim svetištima, Lourdesu i Fatimi, riječ je bila o potvrdi ukazanja koja su završila. Crkva je Lourdes priznala 1862. godine, četiri godine od zadnje Marijine objave djevojčici Bernadetti Soubirous, a Fatimu 1930. godine, 13 godina nakon ukazanja djeci Luciji, Franji i Jacinti 1917. godine i deset godina nakon što su Franjo i Jacinta preminuli.
Francuski mariolog Rene Laurentin zabilježio je 2450 navodnih Gospinih ukazanja u povijesti Crkve, od kojih tristotinjak u prošlom stoljeću. Crkva je priznala samo njih 12.
Najduže se čekalo na priznavanje svetišta Notre Dame de Laus u francuskim Alpama – gotovo tristo godina. Ondje se Marija ukazivala djevojčici Benoite Renculer pune 54 godine, od 1664. do 1718., a autentičnost tih ukazanja Crkva je priznala tek 2008. godine.
Slobodna Dalmacija