S početkom izborne kampanje političari u BiH krenuli su u trku za osvajanjem što više medijskog prostora. Otvaraju se kilometar po kilometar ceste, otvorene škole, puštaju bežični interneti a velik dio njih, gotovo svi, da bi se domogli pozicija moći, koriste javna dobra i resurse, medije, socijalno ugrožene kategorije ali i djecu.
Kad koriste stvari koje im zakon ne dopušta, zašto i ne bi djecu kad niti jedan zakon u našoj zemlji ne brani ”upotrebu djece” u svrhu političke, odnosno predizborne promocije. BiH, iako je potpisnica Konvencije o pravima djeteta, nema zakon koji zabranjuje iskorištavanje djece u svrhu političke promocije. Iako niti ranije predizborne kampanje nisu bile lišene ovakvih ‘pokazivanja i dokazivanja’, prema dosadašnjim analizama ovo bi u našoj zemlji, po svim analizama, mogla biti najprljavija kampanja ikad vođena.
Svjesni činjenice da zloporaba djece u političke svrhe nije zakonski jasno definirana , i Ombudsmeni BiH, prilično kasno, apeliraju na sve aktere na političkoj sceni da ne koriste djecu u svrhu političke promocije, kako izvan trajanja, tako i za vrijeme izborne kampanje.
”Ombudsmeni Bosne i Hercegovine pozivaju sve političke stranke da pokažu da im je zaista stalo do djece i njihovih prava na način što će djecu u potpunosti isključiti iz bilo kakvih aktivnosti koje se mogu dovesti u vezu sa političkim zagovaranjima ili promocijama”, istaknuli su u svom apelu.
Naglašavaju da pitanje pozicije djece u izbornim procesima, odnosno, potrebe preveniranja njihove zloporabe, svakako trebalo biti uređene izbornim zakonodavstvom. U Godišnjem izvještaju, ističu, ukazat će nadležnim zakonodavnim tijelima u BiH na ovaj problem i inicirati njegovo rješavanje.
” Zloporaba djece u političke svrhe je apsolutno neprimjerena i na taj način se krše prava djece, čija zaštita treba biti primarni cilj i prioritet svakog odgovornog čovjeka”, istaknuli su u svom priopćenju.
Smatraju kako bi iz razloga jer zloporaba djece nije zakonski jasno definirana, trebalo utvrditi jasna pravila ponašanja političara i političkih stranaka u vezi sa sudjelovanjem djece u političkim aktivnostima, prije svega od strane Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH.
No SIP, bilo sa starim ili novim predsjednikom, ima mnogo većih problema od ovih ‘dječjih’, s toga je nerealno, od povjerenstva koje prije svega muku muči s mrtvima i stogodišnjacima, očekivati ikakvo rješenje.
Uz zloporabu djece, koja su ponekad po uputama i nalozima onih koji bi trebali biti pedagozi, čelnike političkih stranaka znala čekati i do 45 minuta po hladnoći, zabilježene su i zloupotrebe javnih ustanova u svrhu promocije političkih kandidata pojedinih stranačkih opcija.
Udruge i oči zadužene za praćenje ispravnosti kampanja samo su zagrebale dio ovih zloupotreba, te su opet u službi nekih drugih politika, prijavljene jedna ili dvije političke opcije zbog kršenja pravila.
U zemlji, koja ima veći broj glasača od broja prijavljenih osobnih iskaznica, popisu na kojem će birati skoro 9 tisuća stogodišnjaka, kampanji u kojoj je pola priče – kako pokazuju analize – šuplja, gdje politikantstvo i jeftina demagogija prolaze kroz nevidljive prste, valjda ni ne čudi da se pobjede grade osim preko leđa poreznih obveznika i preko leđa njihove djece.
Računaju, valjda, da jedino njihovo povjerenje mogu zadobiti i da će ih male glave skužiti bolje od onih starijih i sijedih.
Iako riječima jednog mudrog lokalnog glavešine ”Vi se pitate što vama ovaj čiko priča?”, nismo sigurni ni da će to bit slučaj, odnosno izgleda, da ih je i mala raja provalila.