Cijeli slučaj sa preminulim bebama u Mostaru je naoko završen konferencijom za tisak doktorica mostarske bolnice, gdje je voditeljica Odjela za intenzivno liječenje i neonatologiju u Mostaru, prof. dr. Darinka Šumanović-Glamuzina rekla kako nema intenzivne njege na svijetu koja nema bakteriju Klebsiellu pneumoniju, te kako su pacijenti bili djeca sa najnižim imunitetom u cjelokupnoj ljudskoj populaciji i još k tome je bilo i drugih uzročnika. Dodala je i kako je postotak smrtnosti novorođenčadi u SKB Mostar na europskoj razini.
Činjenica je da je Klebsiella pneumonija superbakterija koja ubije čak i odrasle ljude i da se iznimno teško izboriti s njom.
Međutim, ako je doista sve ostalo rađeno “po propisima” i nije bilo propusta u liječenju, zašto se za deset umrlih beba od početka godine saznaje tek sad? Zašto se doktorica Šumanović-Glamuzina i njene kolegice tek sad “pravdaju” javnosti smrtne slučajeve ako isti postoje od početka godine?
Kako pišu 24 sata, neki od roditelja će tužiti bolnicu, što znači da možemo pretpostaviti da vjeruju da su u pitanju ipak bili neki propusti bolnice i medicinskog osoblja.
Roditelji jedne bebe, koja je naposljetku završila na liječenju u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu ogorčeni su jer se, kako navode 24 sata, nije pravodobno reagiralo u mostarskoj bolnici, gdje, tvrde, nisu bili ni transparentni u svemu.
Liječnici u Zagrebu nisu krivi, pokušali su pomoći. Umrla bi i u Mostaru – izjavili su za 24 sata pa se drhtavim glasom pitaju: “Zašto u mostarskoj bolnici nisu bili transparentni i oglasili su se tek sada?”. Tvrde i kako nije normalno, iako su im u bolnici govorili da jest, da se beba pri porođaju napije plodne vode, koja je otrovna’’.
Postoji li i druga strana ove priče sa superbakterijom i jesu li propusti u liječenju i ophođenju s pacijentima i majkama na kraju doveli do smrti tolikog broja djece ili je sve samo nesretan slučaj koji se “mogao dogoditi bilo gdje”?