U moru teških i tmurnih trenutaka za hercegovački ekipni sport, rijetkost je naći koju svijetlu točku. Jedna od njih svakako su rukometašice HŽRK Grude Autoherca. Prošlogodišnje osvajačice Premjer lige i kupa Bosne i Hercegovine, ponovo su pokazale svoj raskošni talent i snagu, te se okitile naslovom jesenjih prvakinja u tekućoj sezoni. I to na kakav način… Od 11 utakmica imaju isto toliko pobjeda uz gol razliku + 143. Toj impresivnoj statistici svakako je pomogla i njihova najbolja srijelkinja Ana Vrančić. 23-godišnja rukometašica koja igra na poziciji desnog krila napravila je kratak intervju za Sport Magazin:
Ovo je Vaša prva sezona u Grudama. Kakvi su dojmovi i jeste li zadovoljni uvjetima u klubu?
– Naravno da sam zadovoljna. U Grudama sam našla i više nego sam očekivala. Klub radi na visokoj profesionalnoj razini. Imaju kvalitetnu školu rukometa i velike planove za budućnost. Dosta sam zadovoljna radom naše trenerice Zlate Zubac koja je treninge digla na jednu veću razinu. Šteta što još barem dva-tri kluba ne rade na razini Gruda, jer bi tada liga bila znatno jača.
Koliko Vam je trebalo da se prilagodite u novom klubu?
– Prvih nekoliko mjeseci bilo je teško. Morala sam putovati svakog dana iz Mostara u Grude. Bilo mi je potrebno vremena za prilagodbu na nove ljude i okolinu. Ali sada je sve na svom mjestu i jednostavno uživam u rukometu.
S nekim igračicama ste već dijelili svlačionicu. S kim ste i privatno u najboljim odnosima?
-Da, već sam igrala s Prusinom, Čuturom, Azinović, Matić i sestrama Gudelj, dok sam bila u Katarini i Zrinjskom. Privatno se najviše družim s vratarkom Anicom Gudelj. Možda i zato što me odlično ”hrani” loptama, jer svaka njena obrana za mene znači trčanje u kontru.
Najteža i najdraža utakmica?
– Najteža utakmica bila je ona protiv ŽRK Ilidža u Grudama. Bilo je dosta pritiska, jer je ta utakmica značila potvrdu jesenjeg prvaka. Za mene je posebno bila teška, jer sam se tek vratila nakon ozljede i ušla sam tek u drugom poluvremenu. Najdraža utakmica je još iz vremena kada sam igrala za Katarinu. U Mostaru smo u polufinalu kupa pobjedile Borac, koji nije bio poražen u tom natjecanju pet godina. Kasnije smo u finalu pobijedile Izviđač iz Ljubuškog i osvojile trofej.
HŽRK Grude Autoherc su igrale i EHF ligu, najveće europsko natjecanje u koje se mogu plasirati BH klubovi. Kakva su iskustva?
– Zaista jedno veliko iskustvo za nas, iako smo ispale u prvom kolu. Nažalost ždrijeb nas nije pomazio, pa smo morali igrati protiv islandskog Framea i to obje utakmice u gostima. Prvu utakmicu smo izgubile desetak razlike. Bile smo umorne od puta, a i nikad nismo bile tako daleko od kuće. Druga utakmica je bila realnija, igrale smo puno bolje i rasterećenije.
Zanimjivo je da su i Vaše sestre rukometašice i da ste u jednom trenutku igrale za tri različita kluba Premjer lige BiH.
– Da, i to za tri različita mostarska kluba. Marija i Jelena igrale su za Katarinu, odnosno Kosaču, dok sam ja bila u Zrinjskom. Marija još igra za Katarinu, dok je Jelena nažalost prekinula karijeru zbog ozljede.
Vaši bivši klubovi Zrinjski i Katarina nalaze se u teškoj situaciji u donjem dijelu ljestvice. Pogotovo Zrinjski koji ima tek jednu pobjedu i predposljednja je momčad lige. Vaše mišljenje o tome?
– Žalosno je da jedan grad kao što je Mostar, koji ima toliko talentiranih igračica, nema klub koji može zadržati te iste igračice. Mnoge su prisiljene ići vani zbog loše financijske situacije i neadekvatnih uvjeta. Iskreno se nadam da će cure iz Zrinjskog smoći snage i ostati u ligi.
Planovi za budućnost?
– Za sada razmišljam samo o ostanku u Grudama i da s klubom osvojim što više trofeja. Naravno da svaka igračica ima želju za odlaskom vani u neki veći europski klub. Ali sada sam fokusirana samo na Grude.
spmagazin.com