Tradicija sicanja, odnosno tetoviranja katoličkih djevojčica u Bosni i Hercegovini, obavljala se za Svetog Josipa (19. ožujka) i Blagovijest (25. ožujka), a u nekim dijelovima BiH i na Ivandan (24. lipnja). Iako je ova praksa danas rijetka, još uvijek postoji kao dio kulturnog naslijeđa.
Tetoviranje je imalo kršćansku simboliku, a izvodilo se kao oblik zaštite od nekrsta i trajni biljeg pripadnosti kršćanstvu. Najčešće su ga izvodile starije žene, tetovirajući djevojčice u pubertetu, pa čak i mlađu djecu.
Najčešći motivi su križ, krug, grančica i sunce sa zrakama, a tetoviranje se uglavnom izvodilo na rukama, prsima, rjeđe na čelu.
Smjesa za sicanje izrađivala se od čađi pomiješane s mlijekom i često medom. Pripremljeni simbol nanosio se na kožu, nakon čega su se ubodi iglom ili oštrim predmetom (sica ili boca) ponavljali dok se smjesa ne pomiješa s krvlju.
Profesor filozofije Zoran Stojanović, govoreći ranije za Fenu, istaknuo je da je sicanje nedovoljno istraženo područje.
“Tek smo zagrebali po površini. Dobro bi bilo detaljnije istražiti povijest, simboliku i razloge tetoviranja. Ono je kod katolika u BiH poprimilo kršćanska obilježja i postalo znak identiteta i zaštite od nekrsta”, kazao je Stojanović.
Iako se sicanje danas rijetko prakticira, ostaje vrijedan dio kulturne i vjerske baštine bosanskohercegovačkih katolika.
7 komentara
Kakvo je stanje u BIH bojm se da ce se vratiti turski zulum pa cemo ponovo trebati se zastiti od nekrsta.Ako dodje na vlast osmanlija Izetbegovic eto ti belaja.
Vise se odselilo ljudi pod ovom vlascu nego pod Turskom Komunistickom ili bilo kojom drugom.
Šta nam naši dušmani rade a mi ih biramo
Čista budalaština .Ovo je primjer da tradicija ne mora biti ponekad dobra i pametna.Ko drukčije misli nek tetovira svoje ukućane.
Lipotice glupa si i neznas razlog tetoviranja u ta doba.
Teško znat razlog idiote,ali taj razlog je primitivan.Bilo je i jednostavniji načina da se djevojke obilježe a ne ovako pa kad ostare ružno.
Čitao sam o tetoviranju žena u gradskom kraju
u znanstvenom radu prof.dr. Dominike Andrijanić i Domagoja Andrijanića objavljenog u Zborniku matice Hrvatske…odličan rad i istraživanje koje su napravili. Intervjuirali su male bake koje su imale tetovaže i one su im pričale kako su to radile i zašto. I znanstveno su obradili taj običaj.