Splitski liječnici: “Karcinome šalji meni. Novac dijelimo po pola. Kod mene nema zajeba!”

“BUDI diskretan jer ne želim DORH na leđima”, napisala je doktorica Ivana Rosenzweig Jukić 28. rujna u 10 sati i 3 minuta svom kolegi liječniku Hrvoju Tomasoviću.

“Ma ne pitam ja. Ako daju sami ok, ako ne ništa”, odgovorio joj je dr. Hrvoje Tomasović samo minutu kasnije.

Index je od osobe, koja je imala pristup ovoj njihovoj komunikaciji putem Facebooka, dobio šokantnu kopiju prepiske. Liječnici splitskog Kliničkog bolničkog centra, koji mnogi kiselo nazivaju Kliničkim grobničkim centrom, porukama na Facebooku dogovaraju kako će iskamčiti mito od pacijenata koje si međusobno šalju, hvale se besplatnim mesom po koje moraju požuriti i punim prtljažnicima pića, ogovaraju kolege iz bolnice, ali i žale kako ne mogu živjeti od plaće.

Tomasoviću bi mjesečno bilo dovoljno 50 tisuća kuna, a kako ima puno manje mora prodati brod i nekretnine koje nitko ne želi kupiti. Doktorica Rosenzweig Jukić je mlađa od njega pa i skromnija. Njoj bi bilo dosta 20 tisuća kuna. Sretna je i što je došla raditi u splitsku bolnicu jer tamo “ljudi imaju novce od turizma”.

Provjerili smo osobu koja nam je dostavila liječničku prepisku i utvrdili autentičnost prepiske. Prepuna je osobnih i lako provjerljivih detalja koje bi bilo nemoguće falsificirati. Štoviše, pregledalo ju je i dvoje stručnjaka za takve dokumente i uvjereni su da se radi o autentičnom razgovoru. Sam dokument koji posjedujemo nastao je kopiranjem prepiske koja je trajala dulje od mjesec dana, najintenzivnije od 28. do 30. rujna kada su se liječnici, dogovorivši se kako će uzimati mito odlučili svoju komunikaciju nastaviti mobilnom aplikacijom viber, puno sigurnijom od Facebooka.

“Malo mi šalji pacijente. Samo meni ništa ovoj stoci”

Doktorica Rosenzweig Jukić u rujnu je počela raditi u splitskoj bolnici. Samo nekoliko dana kasnije javila se svom kolegi Tomasoviću s kojim je, sudeći po prepisci, povremeno vozila bicikl. On je odmah od nje zatražio: “Malo mi šalji pacijente. Samo meni ništa ovoj stoci”.

“Imam ih hrpu, a na Križine (izdvojeni dio splitskog KBC-a, nekadašnja vojna bolnica op.aut.) uopće ne dođe konzilijarni… veliki problem”, opisala je liječnica zaposlena na gastroenterologiji.

“Ako tko da pare dobiješ tal” , odmah joj je pojasnio kirurg Tomasović na što je zapravo mislio.
Shvatila je odmah i odgovorila: “Al’ ne mogu ti garantirati da će ti se zahvaliti. Kužiš”. Osam minuta kasnije liječnicu je zanimalo kolikim se iznosima pacijenti zahvaljuju doktoru Tomasoviću, pretpostavila je iznose od 100 do 200 eura.

“Netko ništa, netko 100 do 300”, poučio ju je Tomasović tarifama i poučio je koji su pacijenti najisplativiji: “Karcinome ne daj nikome. Mene zovi”.

“A jebi ga. Gadna su vremena”, pomalo je razočarana doktorica Rosenzweig Jukić i pristala i na taj sitan novac.

“Ja ću te ishvaliti i pripremiti teren, a ti budi korektan za podjelu”, napomenula je kolegi vjerojatno ne želeći slati pacijente, a da pritom ne naplati svoje usluge.

“Za to ne brini. Nema zajeba ako daju”, uvjeravao ju je stariji kolega. Bilo je 10 sati i 2 minute, 28. rujna 2015. godine.

Devet minuta i nekoliko rečenica kasnije doktoricu Rosezweig Jukić zanimalo je koliko će iznositi njen dio mita, odnosno “zahvale”.

“Netko će garant upaliti… koliko daješ? 50%?”, pitala je. Ne dobivši odgovor u 10.20 šalje upitnik. Ipak je prevažna stvar u pitanju.

Tek 18 minuta kasnije  Dr. Tomasović joj odgovara.
“50:50. Crko mi Internet”, objasnio je zastoj u poslovnoj komunikaciji.
Sljedećih 20 minuta liječnici ogovaraju kolege. Tko s kim radi, kome šalju pacijente, gdje ima više “zahvala”, u Splitu ili Zagrebu, kako se jedna liječnica misli uz pomoć HDZ-a misli kandidirati za ravnateljicu KBC-a i kako neće proći jer “komunistima šalje pacijente”.

“Koliko dobiješ od pacijenata mjesečno”, vratila je doktorica Rosenzweig Jukić komunikaciju na bitnu temu.
“Od ništa do 500”, odgovara joj doktor Tomasović.
“I farmaceutska industrija je pala…”, žali se ona i ustvrđuje: “Dakle, 250 eu mjesečno prosjek”.
“Nije. Bilo je par mjeseci ništa pa onda 2000 u mjesec. Nema pravila, ali recimo od 0 do 500”, pojašnjava iskusni Tomasović.

“Kužim. Treba igrati na masu”, shvatila je doktorica.
Već sutradan pronašla je pacijenta kojeg bi mogla poslati kolegi, sada već poslovnom partneru.
“Šaljem ti kolecistu u ponedjeljak na ambulantu. Perko rekao za 6 tjedana na ambulantu”, piše 29. rujna u 8:56.
Tri minute kasnije odgovara joj kirurg: “Ok. Zapiši sva imena da imamo evidenciju!”.
Dvanaest sati kasnije doktorica obećava kolegi: “Ovaj mjesec ću ti upućivati pacijente koliko ih imam. Uistinu očekujem rezultate”.

“Ako što daju dobiješ. Ili im možeš ti uzeti lovu ako oćeš.”

“Ako što daju dobiješ. Ili im možeš ti uzeti lovu ako oćeš. Ovo je samo na bazi njihove volje. Ja se ne usudim pitati”, piše Tomasović.
“Ona taktika da kao oni traže kirurga pa ne uspiju je vidim klimava. Njuše igru pa igram na kartu velike brige kao oko vlastitog oca…”, opisuje liječnica kako se ponaša prema pacijentima. Nakon toga se hvali darovima koje prima.

“Ja imam mesare i ljude za hranu. Napune mi pun gepek auta… Kava, piće, maslinovo ulje, orhideje. U subotu išla po 2 kg svježe teletine. Za mene sve gratis. Vole me. Zato ih trebaš išarmirati do kraja. Vole toplinu i stručnost”, hvali se topla i stručna liječnica. U trenutku dok to piše u splitskoj bolnici radi samo 22 dana. Brzo su prepoznali njene kvalitete, a jednako brzo se i ona navikla na beneficije koje prate liječnike.

“Još ću ti jednog poslati u ponedjeljak. Novce imaju. Ja ću ih pripremiti”, obavještava kirurga.
“Gle ja sam poznat po tome da nema zajeba!. Objasni da ću ih ubaciti preko reda! Ja inače upisujem za 3 mjesec sljedeće godine”, otkriva Tomasović da ona nije jedina s kojom radi, ali i kako prolaze oni koji nemaju ili ne daju mito liječnicima.

“Danas sam otpustila pacijenta i uputila ga tebi u ponedjeljak. Sin mu je bistar i može platiti.”, obavještava doktorica Rosenzweig Jukić kolegu.
“Ok! Jel imaš Viber? Preko njega je najsigurnije”, odgovara joj kirurg.
“Ok. Ovo sve briši”, piše liječnica.
“Bez brige”, odgovara joj doktor Tomasović. Tu prestaje dokument koji smo dobili.

“U poslu sam, ali imam vremena….”

Provjerivši sve činjenice i autentičnost njihove prepiske kontaktirali smo dr. Ivanu Rosenzweig Jukić u  njenoj ordinaciji u splitskoj bolnici.

“U poslu sam, ali imam (vremena, op. aut.). Izvolite”, ljubazno i veselo nam je odgovorila liječnica javivši se na telefon. No, kada smo joj objasnili zbog čega je zovemo njeno raspoloženje se naglo promijenilo. Nestalo je cvrkutavosti iz njenog glasa.

“Nemam pojma o čemu pričate. Samo trenutak imam hitnog pacijenta tu. Pričekajte”, rekla je doktorica. Nije imalo smisla čekati, zalupila nam je slušalicu i više nam se nije javila.

“Otkud vam to?”

Zvali smo i njenog suučesnika doktora Tomasovića.

“Otkud vam takva prepiska?”, odgovrio nam je dr. Tomasović pa smo mu objasnili da posjedujemo kopiju njihovih poruka s Facebooka.

“Glupost. Ne znam uopće o čemu pričate. Nemam pojma o čemu pričate. Prijavite DORH-u”, uputio nas je zapuhani doktor Tomasović i prekinuo razgovor.

Pokušali smo i pismenim putem dobiti odgovore na pitanja. Osim spomenutim liječnicima, upit smo poslali i ravnatelju KBC-a Split, no niti jedan odgovor do zaključenja teksta nismo dobili.

index.hr