Nedostatak kvalificirane radne snage je pogodio mnoge kompanije u BiH. Pojedini poslodavci već ne smiju ni zamisliti što će se dogoditi 1. siječanj 2019. godine kada u Njemačkoj stupi na snagu zakon koji će pojednostaviti dobivanje radnih dozvola za građane zemalja koje nisu u EU.
Direktorica GS – Tvornice mašina Travnik d.d. Snježana Köpruner za poslovni portal Akta.ba je kazala kako je nedostatak kvalificirane radne snage na tržištu rada u BiH prisutan već duže vrijeme, te su mnogi poslodavci prisiljeni o vlastitom trošku obrazovati potreban stručni kadar, kako bi uopće mogli funkcionirati.
Svi koji žele mogu otići
“Naša kompanija je organizirala obuke za bravare, zavarivače i CNC operatere. Za obrazovni program, obuke mentora kao i opreme učionica potrošila je dosta novaca. Od 01.01. 2019. stupanjem na snagu zakona kojim se regulira jednostavnije dobivanje radnih dozvola za građane zemalja koje nisu u EU, svi naši radnici, ukoliko hoće, mogu otići. Dobivanje posla je pitanje sata ili dana” , kaže Köpruner.
Pojašnjava, kako Njemačka dugo nije vodila kvalitetnu demografsku politiku, ali je ekonomski dovoljno jaka da to može nadoknaditi.
“Političke elite u BiH ne mogu građanima ponuditi ni sigurnost za vlastiti život, a kamoli socijalnu sigurnost ili bolji standard. U svakom kafiću i na cesti slušate o novoj mogućnosti koja se pruža građanima BiH u Njemačkoj. Mislim da je dobro, da građani imaju pravo izbora na bolje plaće, na pravnu i socijalnu državu, kao i bolje obrazovanje za sebe i svoju djecu. Njemačka im sve to pruža, a BiH političari ne šalju građanima poruku da im je cilj napraviti zemlju atraktivnom za građane”, pojašnjava Köpruner, naglašavajući kako ne vidi način kako se izboriti sa problemom velikog odliva kvalificirane radne snage.
Čini joj se da je prekasno i da nemamo više vremena poslati građanima poruku zbog čega trebaju ostati u BiH, jer i sama ponekad ne vidi racionalan razlog ostanka.
“Ovdje će uglavnom ostati nekvalificirana radna snaga i zaposlenici javne uprave.”
O trenutnim načinima zadržavanje radne snage, ne zna što reći, jer ni sama konkretno ne znam što dalje. Vjerojatno će tamo gdje je moguće ići u robotizaciju, smanjiti prihode…
Emir Čolić, direktor Saraj Komerca u nedavnom razgovoru za Aktu je potvrdio kako se i njegova firma kao i u dosta drugih u našem okruženju, susreće sa problemom odlaska obučenih kadrova u inostranstvo. Kaže, kako firma utroši mnogo vremena i financijskih sredstava da bi jednog mladog čovjeka obučila na način kako joj to nalažu ugovoreni poslovi, programi obuke i opisi radnih mjesta i kada to uradi, strane firme dobiju gotove stručnjake iz deficitarnih oblasti.
“Osim što su razlozi ekonomske prirode, često su to pitanja povezana sa neizvjesnošću, političkim previranjima u BiH, te još izražena nestabilnost područja Balkana”, kaže Čolić.
Apel vlasti
Podcrtava kako država sa poslodavcima mora hitno i ozbiljno da razmisli kako da ovaj sve veći problem za poslodavce (a i za državu) kontrolira i suzbija njegove uzroke, piše Akta.ba.
“Ako će to biti i otvaranje granica za građane trećih zemalja, onda se to mora uraditi na sistematičan i pažljiv način odabirom kadrova koji nama odgovaraju, kao što je to u prethodnim godinama uradila Njemačka dopuštanjem izbjeglicama iz ratom ugroženih područja da borave i rade na njihovoj teritoriji. U kratkom vremenskom periodu Njemačka je dobila ogroman broj esencijalno potrebnih kadrova i vitalni radnu snagu koja je omogućila stabilizaciju tržišta rada Njemačke”, navodi Čolić.
Smatra kako je teško povjerovati da su kadrovi koji su već otišli iz BiH u više razvijene zemlje EU htjeti da se vrate nazad, imajući u vidu sve blagodati koje im mogu ponuditi zemlje u koje su došle.
“Stoga apeliram na naše vlasti da povedu računa i o poslodavcima i da im u što većoj mjeri olakšaju poticaje i motiviraju ih na dalja ulaganja, ne radi samih poslodavaca, nego radi samog opstanka i napretka države”, kaže Čolić, napominjući kako se pored toga, mnogo govori o stranim ulaganjima, velikim firmama koji uporno ne žele doći u BiH. “Sve te pare koje su se dale za aktivnosti privlačenja stranog kapitala mogle su se uložiti u razvoj i stimulaciju domaćih poslodavaca kojima je svakako više stalo do ove zemlje, nego nekom tko dolazi sa strane. Pri tom se ne smije zanemariti uloga stranog kapitala i naše dijaspore čiji je novac prijeko potreban Bosni i Hercegovini.”
14 komentara
Neka neka, konacno dolaze prava radnika i u ovu zemlju jada i tuge! (Vec se osjeti manjak radne snage)
Sad ce poslodavci biti prisiljeni da podignu place radnicima, barem za visinu mjesecne rate kredita, jer u suprotnom nece moci funkcionirati firma. Ako ne podignu visinu place (barem 300-400 KM), ovdje ce ostati samo poslodavci, ovi na drzavnim jaslama i uhljebi u drzavnim firmama. A u tom scenariju slijedi potpuni slom svega, kolaps!
Kolaps je prošao sad je raspad sistema .voda ušla u karburator.a gdje je auto ? U jezeru!!!!
Neka robovlasnici.nastavite cidit ovaj narod.isti ste ko I politicari.
Najbolja je napravijo Cikota u Borku saku medju oci Pa se ti mislis.
Neka je triba je davno svaka čast čikoti
Podrska za Cikotu!!!
A taj “gazda” nece moci ni muslimane zaposliti jer ce sva radna snaga kod muslimana otici u Njemacku. I to u prvom mjesecu iduce godine!
Povecaj place radnicima, kad vec glumis gazdu, kad je radnik zadovoljan i gazdi ce biti dobro.
TRAŽILI STE GLEDAJTE!
Ako nije već kasno mogući ključ zadržavanja ljudi ovdje je kod naših poduzetnika. Ima jako korektnih poslodavaca ali su manjina. Nadam se da je sazrjela svijest da je samo zadovokljan radnik dobar radnik. Ako misle ozbiljno nek naprave ODMAH SAD slijedeće:
– POČETI CIJENITI RADNIKA
– ukinuti rad subotom (za većinu djelatnosti a u onima u kojima se mora raditi subotom reducirati na maksimalno svaka 3.subota radna.)
– ZABRANITI rad nedjeljom
– radni dan ograničiti na maksimalno do 16.30 uz oštre kazne za prekršitelje
– omogućiti skraćeno radno vrijeme i fleksibilno radno vrijeme (posebice za majke s malom djecom)
– imati razumijavanja za radnike kad trebaju slobodan dan zbog privatnih razloga (dijete se razbolilo i sl)
– povećati plaće koliko je to moguće al ispod 1000 KM se ne može preživjeti
Svaka cast džužane, to kralju cjenit dasta.
Prije izbora je bilo govora o 1000 km minimalne plaće i 500 km doplatka na dijete. Samo kažem…
Dzudzan satiricni, ti uvjeti, Koje si naveo, budu ispunjeni znas kad “NIKAD” a mozda ni tad!!!!
za IMOTA
Vidi prijatelju, službena potrošačka košarica je 2000 KM za prosječnu obitelj, te uz 2 plaće od 1000 KM to znači da su knap. Dodaj tome kredit i ako se pokvari veš mašina taj mjesec onda im je kolaps. A ljudi rade po cijeel dane i subotom a na kraju ne mogu sebi osigurati pristojan život. I onda se u ljudima budi misao “Ako već po cijele dane radim idem raditi u Njamčku gdje će me cijeniti i platiti 4 puta više”. Pa nakon par godina naši poslodavci neće imati koga zaposliti. Nažalost. Ne radi se ovdje o tome da ju gazde dobile naglo “prosvjetljenje” već o nužnosti da pod cijenu manej zarade spase biznis ili ga za 5 godina neće nikako biti. Mislim da više gube poduzetnici jer su puno više uložili (cijeli svoj život) dok radnici nemaju sta puno izgubit. Radio ovdje ili ondje gledaš da više naplatiš i da te pri tome što manje stresiraju.
Znači naši poduzetnici ne mogu se visinom plaće mjeriti s Njemačkom zato treba raditi na nematerijalnim pravima i poboljšati job-life balance. Jedino to može ljude zadržati. Ako čovjek ima ovdje stan (znači ne mora plaćati stanarinu), 2 plaće u kući (ukupna primanja 2500 KM) i ima vremena za svoju obitelj onda vjerojatno neće ići vani.
Ja ih znam 10 koji namjeravaju dogodine seliti odavde