”Vozači autobusa obično imaju položene sve kategorije pa koriste tu činjenicu i masovno odlaze u inozemstvo da voze kamione i šlepere. Manji dio njih ide vani da vozi autobus. Iako dobivaju veću plaću, uvjeti su bolji ovdje, jer niste odvojeni od obitelji i ne provode cijeli život na kotačima, kako je to slučaj tamo”, govori on.
Ne krije da su nekad u ovom dugogodišnjem poduzeću postojale liste čekanja za vozače autobusa, a da se posljednjih godina na natječaj javi tek poneki vozač.
”To je dovoljan alarm. Ako se hitno nešto ne poduzme, brzo će doći do kolapsa prijevozničkih poduzeća u BiH i neće imati tko voziti autobuse. Moraju se poboljšati uvjeti rada, odnosno da plaće prate troškove života”, ističe on.
Ključ u bravu
Inače, prosječna plaća vozača autobusa iznosi oko 1.000 KM, plus topli obrok. Vozači za inozemne linije na taj iznos dobivaju i dnevnicu od 50 KM.
No, vozača autobusa sve je manje u BiH, a prijevoznici se nalaze u bezizlaznoj situaciji. Ukoliko sustav ne poduzme nešto, poduzeća će biti primorana staviti ključ u bravu.
Godišnje 40 kandidata na obuci
Zekija Ahmetspahić vlasnica je autoškole koja od 2002. godine nudi mogućnost polaganja ispita za vozača autobusa.
”Od tada do danas, ne primijetimo pad, naprotiv, godišnje obučimo 40 kandidata. Ali, svi oni još tijekom same obuke već imaju ugovoren posao izvan BiH. Kad dobiju vozačku dozvolu, odlaze vani da rade, jer su dosta bolje plaće, kao i uvjeti”, kaže ona, piše Avaz.