Ja, Ante Majić Banović, rođen 19.9.1933. i moja supruga Jaka rođena Lukenda, rođena 25.9.1937. u Tihaljini pristupili smo zajednički u Treći red 1964. u Drinovcima.
Primija nas je župnik fra Ferdo Vlašić i provincijski asistent fra Kamilo Milas. Na prijemu nas je bilo dosta, ali mnogi nisu bili aktivni i nisu dolazili na zajedničku molitvu.
Moja kuća je bila trećoredarska: moj otac, mama i tri sestre. Nakon župnika fra Ferde doša’ nam je fra Žarko Ilić. U to vrime, sedamdesetih godina, nije bilo puno učenika župljana da mu pomaže u radu oko Kršnog zavičaja, jer učitelji nisu smili blizu crkve, pa sam mu ja pomagao koliko sam zna i umija, a završio sam samo četiri razreda škole. Kad je fra Žarko otiša’, ostao nam je fra Vitomir Musa.
Treći red je bio dosta aktivan i održavali smo često sastanke i molitve.
Ja sam vodija zapisnike jer sam bija tajnik. Fra Žarku sam bio aktivan za Kršni zavičaj i zato mi je da priznanje i uvrstija me u Šematizam među pismene ljude.
Fra Vitomir je osnovao i Bračne susrete. Tu smo ja i moja Jaka bili aktivni. Išli smo na vikend susrete u Split. Tu je bilo obitelji iz Zadra, Dubrovnika, Splita, Čapljine, Širokog Briga i nas nekoliko iz Drinovaca.
Posle fra Vitomira doša nam je fra Dobroslav Begić. On je bio graditelj i molitelj. Puno toga je na crkvi napravio, ali je držao sastanke Trećeg reda i održavao bračne susrete.
Imamo troje dice i odgajali smo ih uz crkvu i fratre. Bili su aktivni ministranti i u zboru, a najmlađa kćer nam je isto u Trećem redu.
Hvala Bogu, dočekali smo da imamo i sedmero unučadi. Svi su aktivni u crkvi i ovi veći su u Frami. Ja bi volija da oni, a i drugi, dođu u Treći red. Volija bi da je više pisme, molitve i druženja.
Živiti život u obitelji u duhu svetog Frane je blagoslov. Biti skroman, moliti, raditi, pomagati, biti u miru sa svima je ono što smo se ja i moja Jaka trudili raditi u našem životu.
Izvor: List Franjevačkog svjetovnog reda „Franjinim stopama“