Treći štrajk upozorenja održat će se u četvrtak, 11. ožujka 2021. godine, četvrti školski sat u obje smjene u svim srednjim školama Županije Zapadnohercegovačke.
Razlozi za štrajk su:
U Federaciji BiH 2020. godine u osam županija potpisan je kolektivni ugovor u oblasti obrazovanja, od toga samo dva prije pojave pandemije koronavirusa (u Tuzlanskoj i Središnjoj Bosni – oba u veljači), dok je u Hercegovačko-neretvanskoj kolektivni ugovor sklopljen 2019. godine. Bez kolektivnoga ugovora i žalosni izuzetak je Županija Zapadnohercegovačka!
Niti jedna županija u FBiH nije umanjila plaće prosvjetarima u 2020. godini – ni u mjesecima tzv. lockdowna, niti nakon njih. Naprotiv, potpisivanjem kolektivnih ugovora dogovorena su i povećanja plaća u različitim postotcima. Jedino je Županija Zapadnohercegovačka prosvjetare u mjesecima koji su svakome predstavljali izazov počastila „solidarnim“ umanjenjem plaće od 10%!
S druge strane, naši se vlastodršci u javnosti vole (u onim nekim mjesecima) pohvaliti pozitivnim i kompetitivnim statistikama, primjerice kako je, prema podacima Federalnoga zavoda za statistiku o razvijenosti županija, ŽZH na četvrtom mjestu u FBiH, a na istom se nalazi u usporedbi prihoda po glavi stanovnika (prihod koji ostvari proizvodni sektor). Zato je čudno kako prosječna plaća u ŽZH 2019. godine može biti niža za 7,2% nego prosječna plaća u FBiH. U 2020. godini će razlika biti još veća. Nejasno je što izaziva takav nesrazmjer. Možemo samo nagađati.
U posljednjih deset godina proračun ŽZH stalno raste. S obzirom na rast, logično je zapitati se kako to da prosvjeta godinama čeka „neki bolji trenutak, neko bolje punjenje proračuna“. Dio odgovora krije se u činjenici da smo godinama pokradani! Godinama je ŽZH kršila zakon ne uplaćujući doprinose zaposlenicima i stvarajući višemilijunske dugove prema Poreznoj upravi FBiH. To nije grijeh jedne Vlade, kako će ovdašnji vjerojatno ustvrditi, to je grijeh nekoliko Vlada u nizu. Proračuni su uredno usvajani, rebalansi također, ali novac namijenjen za mirovinsko i zdravstveno osiguranje završio je negdje drugdje. Pokradeni smo tada, pokradaju nas danas opravdavajući nemogućnost povećanja plaće prevelikim troškovima, od kojih je najveći dug prema Poreznoj. I tako živimo paradoks: sami sebi vraćamo ono što je netko drugi otuđio.
Često na sastancima s predstavnicima Vlade možemo čuti kako je prosvjeta najveći potrošač proračuna, da na naše plaće odlaze znatna sredstva. Istina je da se u ukupnom broju zaposlenih u ŽZH 2019. godine sektor obrazovanja s 1740 djelatnika nalazi na trećem mjestu (8,7%), ali vrlo nam je blizu jedan drugi, neprimjetni glodač proračunskih sredstava – javna uprava. U javnoj upravi, ili narodski rečeno – u administraciji, tavori 1441 udarnik ili 7,2% ukupnog broja zaposlenih. U prosvjeti je teško duplirati radna mjesta, gotovo nemoguće – sigurno vašem djetetu matematiku ne predaju dva profesora odjednom. Zanimljivo je da na jednog prosvjetara dolazi skoro jedan solitaire ratnik. I jednako su plaćeni.
Postoji još jedan „problemčić“ kod pregovaranja za veću plaću: dok prosvjetari troše zdravlje, vrijeme, dostojanstvo, dogovorena poboljšanja primjenjuju se na sve proračunske korisnike! Naša povišica znači povišicu svima. To je također jedinstvena, neviđena praksa u ovoj državi i šire. I razlog zašto godinama ne možemo ostvariti veću plaću.
Poštovani roditelji, dragi učenici, cijenjena javnosti, bilo bi nam draže da smo svoja prava mogli ostvariti bez obustave nastave i stvaranja nepotrebnih napetosti. Odugovlačili smo mjesecima s ovim mjerama, nadajući se da će obećanja postati stvarni dogovori. Suprotno tome, izigrani smo, prevareni, obmanuti. U cilju zaštite našega dostojanstva i ove plemenite profesije koju sigurno nismo odabrali iz materijalističkih pobuda, moramo nastaviti s borbom. Molimo vas da nas razumijete.
Nezavisni sindikat uposlenih u srednjim školama ŽZH