Kada se spomene herceg Stjepan Kosača većini ljudi na pamet padne Stari grad iznad Blagaja. Međutim, on je izgradio i tvrđavu u Ljubuškom.
Tvrđava hercega Stjepana ili Stari grad Ljubuški se nalazi na istaknutom vrhu krševite stijene brda Buturovice (na 396 metara nadmorske visine) na istočnom kraju Ljubuškog polja.
Kula je sagrađena krajem 14. stoljeća, a s nje se pruža lijep pogled na okolno područje.
Kad sam se popeo do tvrđave, ostao sam pozitivno iznenađen dobrim stanjem lokaliteta. Tvrđava je nedavno obnovljena i šteta bi bilo ne posjetiti je. Za divno čudo, nisam zatekao smeće kad sam došao na ovu lokaciju, kako to obično bude na sličnim mjestima. Posebno me fascinirao pogled prema istoku, gdje se vidi Velež, rekao je fotograf Boris Trogrančić.
Nakon osvajanja utvrde 1477. godine, Osmanlije su je sa svih strana opasale zidovima unutar kojih su ostaci stražarnica, žitnica, pekare, barutane i četiri cisterne za vodu (čatrnje), od kojih su danas vidljive tri, piše Klix.ba.
Za Stari grad Ljubuški vezana je legenda o ratu oca i sina zbog iste žene.
Prvi spomen datira iz 1452. godine, kada je u jeku bila borba između hercega Stjepana i njegovih sinova – knezova Vladislava i Vlatka.
Vladislav je iste godine prešao na stranu Dubrovačke Republike i neuspješno pokušao od oca oteti grad. Grad se 1454. spominje u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. kao civitas Lublano (grad Lublano).
Osmanlije su ga prvi put osvojile 1463. godine, ali su ga zbog nedovoljne snabdjevenosti nakon mjesec dana napustile, tako da ga je knez Vlatko vratio pod svoju vlast.
Negdje između 1468. i 1477. Osmanlije su ga ponovno osvojile, znatno nadogradile i držale u njemu jaku posadu.
Njegov kontinuitet se ogleda kroz višestruka spominjanja. Tako je 1477. spomenut u spisima hercegovačkog sandžaka, 1503. u ugovoru između Osmanlija i Ugarske, kao jedan od pograničnih gradova koji ostaje pod osmanskom vlašću, a Nesuh-aga Vučjaković ga 1633. spominje prilikom gradnje džamije u njegovoj blizini.
Napušten je 1835. Kroz projekat Heritage Revived u Ljubuškom su provedena arheološka istraživanja i konzervatorsko-restauratorski radovi na obnovi središnje kule Herceguše, obrambene kule i dijela obrambenih bedema.