Tužni smo, naravno. Cijelog ljeta na more nismo htjeli zbog koronavirusa, a na našoj rijeci se ne možemo okupati jer nema vode. Danas problem imamo mi, a već sutra i ostatak Hercegovine – priča za Večernji list BiH skupina mladih Tihaljčana, žitelja mjesne zajednice u općini Grude.
Tihaljina je po mnogočemu zanimljivo mjesto, diči se svojom poviješću, svojim znamenitostima, kao i svojom rijekom koja je u nekadašnjim vremenima značila život, a i danas kada ima vode, mnogi poljoprivrednici mogu odahnuti, ali…
Poziv iz Tihaljine vratio nas je deset godina prije kada smo, također s rijeke, pravili reportažu i gledali ribu koja posljednjim atomima snage traži čudo, malo vode da preživi, ali nje niotkud. I tada se spominjalo “zatvaranje ventila” s druge strane granice. Međutim, problem se nikad nije do kraja riješio. Situacija se smiri tek kada dugotrajne kiše napune riječne tokove.
– U Zmijavcima je napravljena brana koja okreće tok rijeke u Imotsko polje i svake godine ista priča. Mi posljednjih godina samo čekamo tu kišu da bismo mogli napojiti svoja polja i da se djeca imaju gdje okupati – priča nam sugovornik iz Tihaljine s kojim smo obišli rijeku. Nažalost, opet nas dočekuju slični prizori i nesnosni smrad na mjestima gdje je rijeka potpuno presušila.
– To je leglo zaraze – priča nam sugovornik. Snimljena je i fotografija iz Zmijavaca s područja Imotskog u RH gdje se spuste klapne i preusmjeri voda iz rijeke.
– Čovjek iz sela provozao se do Imotskog i u Prološcu vode ima, a onda je sam ostao u čudu kada je vidio da su u Zmijavcima zatvorili branu i preusmjerili vodu u polje i tako nama stvorili probleme. Kupalište Jazina u Tihaljini presušilo, korito rijeke Tihaljine presušilo. Godinama se apelira na istu stvar. Vode može biti dovoljno i za jedne i za druge, zato mi nije jasno zašto nam ovo rade! I nije ovo samo problem Tihaljine i općine Grude, kako znamo da dogodine sličan problem neće imati druga mjesta koja egzistiraju zahvaljujući rijekama – pita se čovjek kojemu je dosta istih pitanja svakog ljeta, a to je gdje je nestala rijeka i kada će doći kiša. Kaže i da institucije u BiH moraju reagirati.
– Prije se zemlja obrađivala sto puta više nego danas, povlačilo se više vode i rijeka nije presušivala. Nejasno mi je da se potpuno mora zaustaviti protok vode do Hercegovine. Da se rijeci omogući voda, imali bismo i velike turističke potencijale jer je ovdje bajkovita priroda. Treba i taj aspekt gledati. Međutim, što ćemo gledati kada u najboljem razdoblju za turizam, ljeti, ostajemo bez vode – ističe sugovornik.
Pita se i kako je moguće da se u 21. stoljeću doslovno zaustavi međunarodna rijeka.
– Da su preko granice neki drugi narodi, vjerojatno bi dosad išle sve moguće tužbe, traženje odšteta, međunarodni spor, ovako se situacija razvlači, apelira se po medijima i ništa se ne rješava. Da se razumijemo, nama je cilj da svaki dio Imotsko-bekijskog polja ima vodu i da rijeka Tihaljina ima vodu. To je perspektiva i za poljoprivredu od koje se stoljećima ovdje živjelo i preživljavalo, a i za turizam, poput nekih susjednih odredišta koja imaju vodu i kojima nije zaustavljen prirodni tok – kaže sugovornik.
