U selu Jabuka u crkvu se može ‘bez putovnice’

Nakon probijanja i uređivanja prečice prema crkvi, žitelji malog sela Jabuka u grudskoj općini konačno su odahnuli. Sada bez problema mogu doći do groblja i crkvice što dvadesetak godina nisu mogli, zbog prerevnosnih hrvatskih graničara, piše Večernji list BiH. Slučaj je kontroverzan zato što su crkvica i groblje u cijelosti na grudskom teritoriju?! Međutim, revnosni službenici spuštali bi se seoskim putem koji dobrim dijelom prolazi kroz BiH, do granične međe u podnožju, zaustavljali mještane, kontrolirali, pisali kazne…

Sada graničari kontrolu obavljaju iznad crkve na jedinom putu koji iznad sela Mijaca vodi prema Vrgorcu i Makarskoj. Zdrav razum govori da tu problema nikada nije smjelo biti, a bilo je, pa preostali žitelji Jabuke iz koje je spor oko granice jednostavno isisao stanovništvo, nerado daju izjave. Međutim, na području hercegovačkog dijela sela Mijaca sreli smo braću Roso, Jozu i Milana, koji su nam dali sliku stanja. Dok nam ispred kuće koja je, rekoše, u Hercegovini, pokazuju pedesetak metara dalje stariju također obiteljsku kuću, preko koje prolazi granica, krećemo s pitanjem – kako je imati kuću u dvije države. – Ljudi iz Jabuke imali su problema, sad nemaju, popustili su. Što se mene tiče, imam propusnicu pa mogu prelaziti granicu kad želim, priča Jozo Roso, dok njegov brat Milan ima drukčije iskustvo: – Ja sam rođen ovdje, u Mijacima, ali sam zbog posla prijavljen u Makarskoj, gdje živim. Dođem svaki vikend. Gledajući propise, napravio sam prekršaj, a samo sam ispred jedne naše kuće došao pred drugu?! Po pravilu, ja sad ne bih smio biti tu, jer sam bez valjanih dokumenata prešao u Hercegovinu! Ne bih smio ni preko puta, iako mi je tamo vinograd! Dva puta sam platio kaznu, oba puta hrvatskoj policiji. Prvi put sam htio otići po psa, lovac sam, kažem o čemu se radi, a policajac pita dokumente. Poslije došla kazna, 1000 kuna! Drugi put kad sam iz Hercegovine naišao, pitaju ‘papire’ i opet 1000 kuna. Tako sam platio dvije kazne. Ima dobrih ljudi i u policiji, ali moram reći da su ovi hercegovački susretljiviji. Bolje razumiju kad kažeš u čemu je problem, ističe Milan koji je pun hvale za grudsku Elektrodistribuciju: – Nedavno je bilo nevrijeme, otišlo sedam stupaca. Isti dan su došli i popravili. Ni u Makarskoj ne bi tako. Mijaca ima struju iz BiH, nikakvih problema nikad nije bilo, a grudski električari su najbolji. Lozu i zemlju radim, do sada nisam imao problema. Još bi mi trebalo da me zaustave s ‘mašinom’ na leđima, kaže Milan. Stigao je Milenko Roso iz Jabuke koji također živi u Makarskoj. Prošle jeseni iznio nam je probleme s granicom koji su snašli Jabučane. Sada kaže, “dobro je, može narod do crkve da ga se ne zaustavlja.“

Inače, u traganju za rješenjem sve malobrojniji mještani Jabuke u pomoć su zvali sve za koje su smatrali da im mogu pomoći, od novinara pa do ombudsmana, pa je “Večernjak“ u više navrata pisao o njihovim nevoljama. Dojam je da su pravodobnom akcijom odgovarajuća bh. tijela puno prije mogla riješiti zaista nepotrebne nesuglasice