Da se nikada nije sigurno što voda nosi, pokazuje i primjer suhog korita Tihaljine, u kojem je zaglavila i jedna prava pravcata štuka! Jest da su ribiči već prije godinu dvije upozoravali da su dobili opasnu konkurenciju, ipak je potvrda tomu nešto drugo. Staro je pravilo gdje je jedna, ima ih sigurno više. Na žalost, trenutačno nema jer je korito rijeke suho, međutim pravo je iznenađenje od kuda štuka u Tihaljini, kako se na dijelu od izvora u Peć Mlinima, pa do vrela Klokun u Klobuku, zove rijeka Trebižat.
Manje više poznato je da je štuka riba ravničarskih rijeka, a od kuda se nastanila u Tihaljini, odnosno Trebižatu, teško je reći, tek poznato je da među ribičima nije omiljena, jer imaju zajedničke preokupacije izlov ribe. Već ličinka štuke pokazuje afinitet prema “mesu” na meniju su im plantkon i ličinke raznih kukaca. Kada za šest tjedana naraste u dužino 6 do 8 centimetara, štuke zanima samo riba. U pravilu napada bolesne, ranjene i spore ribe, ali tko im svijetli. Kad joj se pruži prilika štuka će zbog promjene jelovnika, rado će preći na žabe, pa i glodavce. Za štuku bi se moglo reći da je svežder. Kao klasični lovac skriva se iza stabala u vodi, slomljenog granja, žbunja i kamenja, vrebajući plijen kojeg onda “melje” sa čak 700 zuba.
Kako voda stvara umjetnička djela ili umjetnički preformans pod vodom
Iz suhog korita rijeke Tihaljine uz nastradalu – ihtiofaunu, ribe i ostale vodozemce, te tipično vodenu floru poput lokvanja i drugog vodenog bilja, iznikla su i prava umjetnička djela. Od panjeva drveća uz rijeku ili drveća koje rijeka valja za obilja vode, nastala su prava umjetnička djela. E, sad teško bi reći je li to klasična rezbarija ili kiparstvo, odnosno diljanje kako bi kazala pokojna Sofija Naletilić – Penavuša. Međutim, jedno je sigurno – obrada drveća pod vodom pravi je podvodni performans, tj. Voda stvara umjetnička djela uz suradnju sa živim bićima koja u njoj žive. Pomažu li pri tom ribe, žabe i ostali vodozemci teško je reći, tek voda radi svoj posao bez nožića, turpija dijeta, brusnog papira…, a o zaštitnom sjaju da se i ne govori.
Vinko Herceg, ljubuški zaljubljenik u arheologiju, i strastveni ribolovac, koji nam se priključio u hodočašću suhim koritom Tihaljine, ističe da je jedan od nastalih reljefa idealan za skrivanje lukavog ugora, riječne ribe nalik na jegulju. Time baš nismo vješti, ali nam je ostalo nejasno kako je rijeka uspjela izdubiti unutrašnjost panja, bez jasno, rezbarskog pribora. Naravno prilog je to za razmišljanje.
