Biti lovac i nije tako jeftin ‘sport’. Da biste bili dobro opremljeni i naoružani trebate izdvojiti popriličnu sumu novca. Lovcima to sigurno nije žao jer su po prirodi veseljaci koji uz lov i prirodu vole i dobre zabave i navikli su sve plaćati iz svojih džepova. Mnogi se danas hvale kako pune raznorazne proračune i traže načina kako vratiti dio novca koji su dali općini, gradu itd … Lovci također ozbiljno pune proračune na svim nivoima a za uzvrat malo tog dobiju.
Kolika su to financijska sredstva koja troše lovci pokušali su izračunati lovci iz Županije Zapadnohercegovačke, piše ABCportal.info . Najprije podatak i brojka od 2300 lovaca u ovoj županiji pokazuje da je interes za lovom na ovim prostorima doista veliki. Godišnja članarina prikupljena od 2300 lovaca iznosi oko 300 000 KM. Od nje se plaćaju lovočuvari, nabavka divljači, osiguranje lovaca te ostali troškovi što samo po sebi govori da od te svote mnogi imaju koristi (legalno).
Zanimljivo je da u ŽZH svaku godinu imamo od 80 do 100 lovnih pripravnika koji samo u toj godini naprave trošak (potroše) 150 000 KM. Osim redovnog troška kroz lovačko društvo oni moraju platiti ljekarsko uvjerenje, oružni list, lovačku pušku, lovačko odijelo, obuću, ruksak. U Širokom Brijegu, Posušju, Ljubuškom i Grudama solidno rade trgovine lovačkom opremom a cijene u njima i nisu baš niske. Autor istraživanja (Vlado Bošnjak) navodi da za jedne kvalitetne gojzerice koje su pogodne za hercegovački krš treba platiti oko 300 KM. U prosjeku za streljivo i opremu pred novu sezonu lovci u ŽZH potroše oko pola milijuna KM.
Kako smo već rekli, lovci su uglavnom vesela družina i redovito pripremaju lovačke večeri na kojima je odaziv masovan. Za ovu vrstu zabave lovci potroše oko 250 000 KM. Posebno se tim lovačkim druženjima vesele vlasnici svadbenih salona, trgovine lovačkom opremom i slično. Lovci troše i na svoj ruksak koji ne smije biti prazan već dobro popunjen kad ujutro krenu u prirodu. Zatim, poznato je da sve lovačke grupe po gostionama i restoranima prave svoja obilježavanja početka i kraja lovne sezone.
Dalje, naš analitičar navodi da svaki lovac ima psa kojem treba i hrana ali i veterinarski tretmani i pod pretpostavkom minimalnog troška po ovoj stavci račun se penje do 300 000 KM. A tek kad bi se zbrojile dnevnice provedene radeći u lovištu, potrošnja goriva , odlasci u posjetu kolegama iz drugih općina i gradova, račun koji lovci iz Županije Zapadnohercegovačke kroz jednu godinu potroše iznosi preko dva milijuna KM. Može se sa sigurnošću reći da od 2300 ovdašnjih lovaca mnogi imaju koristi i kako njihov novac sigurno utječe i na gospodarske tokove u ovoj županiji. Lovci nisu nikakvi paraziti i ne štede novce kad je u pitanju hobi kojeg vole i kojeg žive, piše ABCportal.info.