Rukovodstvo Zaboravljenih branitelja posjeduje čvrste dokaze koji upućuju na nezakonite radnje pojedinih osoba, koje su nanijele štetu udovici Zaboravljenoga branitelja, te ovim putem o cijelom slučaju želimo obavijestiti širu javnost i ujedno pozivamo sve odgovorne institucije da se što prije po tom pitanju javno oglase!
Preko povjerenika UZB-a Roberta Brkića doznali smo za problem s kojim već cijelo desetljeće muku muči udovica Zaboravljenoga branitelja Ante Majića – Maćana iz Vitine. Pokojni Maćan kao dragovoljac Domovinskoga rata, iz rata izlazi s činom ratnoga poručnika HVO-a i sa zapovjednom odgovornosti. Već tada dobro nagrižena zdravlja s teškim srčanim tegobama prikuplja liječničku dokumentaciju u cilju ostvarivanja invalidske vojne mirovine. Na prvostupanjskoj komisiji Maćan dobiva trajnu 60-postotnu invalidnost da bi ga nakon toga, još u fazi prikupljanja potrebne dokumentacije za invalidsku mirovinu, naglo zadesila smrt, umire od srčanih posljedica, i to na samom kućnom pragu.
Nakon Maćanove smrti, njegovoj udovici Ljubici ostaje pregršt liječničkih nalaza i briga za šestoro njihove djece. Ljubica uzalud godinama kuca na mnoga vrata s ciljem traženja mogućnosti da naslijedi braniteljska prava pokojnoga muža. U Ljubuškom uredu za obranu dobila je odgovor da ne može ostvariti nikakva prava jer njezin pokojni muž nije za života ista ostvario!
Ova bi priča pala u zaborav da se za nju nije zainteresirao jedan svećenik koji je o cijelom slučaju upoznat još u Njemačkoj preko djece od gospođe Ljubice. Svećenik je zatražio od djece sve potrebne osobne podatke njihova pokojnoga oca i obećao im da će preko Zagreba i Hrvatske dobiti odgovor može li njihova mama na temelju već prikupljene liječničke dokumentacije ostvariti nasljedna prava.
Nedugo potom, obitelj pokojnoga Maćana doživljava pravi šok, posjećuje ih isti svećenik i prigovara im što mu nisu kazali pravu istinu i što su ga cijelo vrijeme lagali, jer prema njegovim čvrstim saznanjima na vojnu šifru njihova oca odavno pristiže odgovarajuća vojna mirovina!
Nakon svega toga, udovica našega Zaboravljenoga branitelja odlazi u Ured odbrane u Ljubuški, traži vojnu dokumentaciju svoga muža, tamo dobiva odgovor da u vojnoj arhivi njezina muža u evidenciji uopće nema!
Na kraju, prenosimo poruku tajnika UZB – BiH Franje Hrstića, koji je bio u posjetu kod udovice našega Zaboravljenoga branitelja, a poruka glasi:
“Ova je priča dovoljan razlog da se hitno javno oglase sve odgovorne institucije koje imaju udjela i ovlasti u cijelom slučaju, u protivnom mi ćemo ovaj slučaj rješavati na naš poznati način!”
(UZB BiH)