Često Jure Ujević prođe kroz glavu Imoćanima, naročito kulturnjacima koji ga još baštine.
Tog 12. ožujka 2004. godine zauvijek je napustio ovaj svijet, ostavivši iza sebe puno pjesama i slika. – Poštivao je slikarsku naivu, reći će Mara Ožić-Bebek.
Prvotno ga je u utorak navečer u Gradskoj knjižnici don Mihovila Pavlinovića u Imotskom ukratko predstavila ravnateljica knjižnice Marija Jović, a potom o njegovom životu govorila spomenuta Mara Ožić – Bebek.
– Svima nama Jure puno znači, posebice danas. Uvijek sam bila počašćena njegovim pjesmama. Imao je jednu Tinovu crtu – nikad nije govorio o sebi i svojima. Jure je bio putnik kroz vrijeme i sve je podcrtavao. Uživao je u malim stvarima, kazala je za ovog pomalo osebujnog umjetnika, pjesnika, slikara i nekadašnjeg djelatnika imotskog Pučkog učilišta, spisateljica Mara Ožić-Bebek.
Jure je volio šalu i dobre rime, stoga iz njegovog bogatog opusa s ove književne večeri održane njemu u čast, nije loše negdje arhivirati i ovaj:
– „Sve bi dao za curu pravu, kuću, Mercedes, ćaću i kravu“. Stihove Jure Ujevića pred solidno popunjenim auditorijem u knjižnici čitali su glumci Ante Šućur i Marijan Grbavac, te profesorica Ivana Petričević.
Tekst/foto: Darko Lončar