Općine Fojnica, Ljubuški i Široki Brijeg u središtu su priče koja ukazuje na međunarodni kriminal, objavila je Federalna televizija navodeći kako općinske vlasti tvrde da su prevarene jer su prinuđene vraćate kredit za projekt koji nikada nije do kraja doveden.
Naime, sve je počelo sa španjolskom firmom i poslovima oko pročistača, a postoji li sprega ljudi iz vlasti i španjolskih mešetara pokazat će istraga.
“Španjolska firma Azierta je povukla dio sredstava za realizaciju projekta, iako realizacija nije niti počela, i na naplatu dolazi kamata tog kredita koji država želi naplatiti od općina”, kaže načelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić.
Priča počinje 2006. godine. Općine Fojnica, Široki Brijeg, Prnjavor i Ljubuški potpisuju komercijalne ugovore za izgradnju postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, odnosno, filtriranje pitke vode u Ljubuškom sa španjolskom firmom Aizerta Grupo po principu “ključ u ruke”.
Robni kredit Fonda za razvoj Vlade Španjolske stigao je preko države BiH. U program su ušli projekti spomenutih općina, ali i projekat nabavke četiri seta vagona Talgo za Željenice RS-a vrijedan više od 32 milijuna eura. No, prije nego što će započeti realizacija ugovora, Općina Prnjavor, zanimljivo, izlazi iz projekta, a nabavka Talgo vagona je otkazana, navodi FTVu emisiji Mreža.
Projekti preostalih općina ukupne vrijednosti pet milijuna i 150 tisuća eura vođeni su paraleno, a sve su u međuvremenu potpisale i anekse na ugovore koji su precizirali način povlačenja novca i samu dinamiku rada. Tako u trenutku stupanja na snagu međudržavnog sporazuma Španjolske i BiH u rujnu 2009., i to, kako će se pokazati, mimo zakonom propisane procedure, u programu ostaju samo tri općine iz Federacije. RS se, znakovito, na vrijeme, navodi FTV, povukla.
Azierta bez da je uradila išta od ugovorenog, no uz predočenu dokumentaciju, u svega dva mjeseca, s kreditnog računa španjolske banke Bankia povlači 40 posto od ukupno odobrenih sredstava za općine. Više od dva milijuna eura, dakle, uzimaju za avans, izradu projektne dokumentacije i prvu isporuku robe koja nikada nije došla do općina.
“Kako je moguće dovesti nekaku robu u BiH, a da nije bila urađena projektna dokumentacija za konkretne projekte? Kako je moguće da općine nisu ničim izviješćene o uvozu robe, a uvoznici su? Kako je moguće da je bila suglasnost za ispalatu sredstava, a da nitko nije provjeravao gdje je ta roba?”, pita načelnik Barabarić.
Gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević kaže kako je roba došla kod šeditera u Banju Luku, pa vraćena nazad.
”Nitko ništa ne zna, nitko ništa nije vidio, a postoji neka dokumentacija”, kaže Kraljević.
Bivši fojnički načelnik Salkan Merdžanić kaže kako su krivotvoreni dokumenti kako je izvršen određeni dio poslova – da je urađen idejni projekat, da je urađen izvedbeni projekat, da su implementirali i isporučili dio sredstava ili opreme, a u suštini nije bilo ništa od toga.
”Netko je to sve krivotvorio”, ističe Merdžanić.
U carinskoj deklaraciji za robu koja je, navodno, isporučena, a u stvarnosti nikada nije došla do Općine Fojnica, precizirano je da je robu transportirala banjalučka firma te da je ona ušla na granični prijelaz Gradiška 18. 12. 2009. godine. Ista je nakon toga, a po zahjevu španjolske Azierte – vraćena u Španjolsku.
”Ta roba je sutradan, 19. 12. 2009. godine, i uskladištena. Međutim, s tom robom se nije postupalo ništa i ona je 2. 2. 2010. godine istupila iz carinskog područja BiH, također na graničnom prijelazu Gradiška”, navodi glasnogovornik UIOBiH Ratko Kovačević.
U međuvremenu, dok je roba u carinskom skladištu, 22. 12. 2009. godine Azierta povlači iznos od 241.000 eura na ime dopremljene robe i materijala u BiH, iako u tom trenutku Španjolci nisu znali ni lokaciju na kojoj se stanica treba graditi, za šta također postoji dokumentacija.
”Banjalučkoj firmi Damjan Azierta je preko deviznog računa u 2010. godini za izvršene usluge platila oko 160.000 maraka. Uvoznik isti i identična situacija za sve općine. Roba uvezena, pa vraćena. Novac uzet. Pa je zato po zahtjevu načelnika, nadležnog ministarstva, a kasnije i Tužiteljstva BiH sve istražila i UIOBiH. Za njih – procedure uvoz, izvoz, skladištenje, ali i rabote njihovih ljudi – čiste”, navodi FTV.
“Naknadno smo još provjeravali s carinskim organima Kraljevine Španjolse je li ta roba, kada je istupila iz BiH, u identičnom obujmu ušla u carinsko područje Španjolske. Dobili smo informaciju od njih da je identična roba koja je evidentirana u izvoznoj carinskoj prijavi iz BiH evidentirana i u uvoznoj carinskoj prijavi u Španjolsku”, ističe Kovačević i dodaje kako za njih to ništa ne znači ”ako postoji dokumentacija, a nemate tehnike i tehnologije”.
FTV navodi kako nema ni zakonitog stupanja na snagu međudržavnog sporazuma s početka priče. Naime, prije bilo kakvog povlačenja kreditnih sredstava trebalo je dobiti i suglasnosti općina, Federacije, njezinog parlamenta, Općinskog vijeća i tako dalje. Svega – nema.
“Kako je mogao netko dati nalog za povlačenje sredstava u drugoj državi na ime nekoga, a bez pitanja onih koji to koriste, procedeure koja je za to zadužena?”, pita Merdžanić.
Iz državnog ministarstva financija i trezora nisu htjeli govoriti o ovoj temi samo su rekli kako su ”upoznati da je u tijeku istraga povodom ovih predmeta”.
Odgovore novinari nisu dobili ni od Federalnog ministarstva financija.
FTV-u je potvrđeno da zakonska procedura zaduženja općina nije ispoštovana. Govorio je o tome 2010. godine i federalni ministar financija Vjekoslav Bevanda u dopisu upućenom načelnicima triju općina kada se pregovaralo kako dalje, a potvrdio, tvrde izvori, i sam pomoćnik državnog ministra financija Miroljub Krunić.
Dakle, kredit je zaključen mimo Federacije BiH, koja sada vraća više od četiri milijuna maraka povučenih a neopravdanih sredstava. Posebno su zanimljiva upozorenja Ante Krajine Nikoli Špiriću iz 2013. godine da je uzimanje novaca s podračuna Federacije za vraćanje vanjskog duga nezakonito i neosnovano.
Dalje, 2010. godine na zahtjev općina, a zbog kršenja ugovora državno ministarstvo financija bokiralo je dalje povlačenje kreditnih sredstava, te zatražilo reviziju stepena realizacije projekata. Revizorski izvještaj španjolske državne agencije bio je negativan, a glavni zaključci da je Azierta izvršila svega 3 posto od ugovorenog posla. Stanje opreme i materijala fakturiranih i djelimično naplaćenih nije moglo biti utvrđeno, kao što nije bilo moguće procijeniti ni financijsku situaciju Azierte, iako ono, prema posljednjim relevantnim podacima, navode revizori, nije dobro. Nije možda dobro ni to što sjedišta Azierte u Sarajevu više nema. Barem ne na adresi koja im stoji na službenoj web-stranici.
U BiH ih je doveo, tvrdi FTV-ov izvor, i po bh. općinama vodio arhitekta Goran Ušćuplić, koji živi u Španjolskoj. Vidi se to po istom projektu u Žepču iz 2002. godine. Bio je koordinator svih pripremnih aktivnosti i zastupnik španjolske Azierte u BiH.
Krivca iz svijeta nitko ne goni, niti sumnjive unutar Ministarstava, nego država tuži svoje općine. Općine su, pak, podnijele krivične protiv N. N. počinitelja. Čeka se na reakciju državnog tužiteljstva gdje su bez komentara.
“Mi smo podnijeli prijave protiv nepoznatog počinitelja, odnosno UNOBiH. Svima je jasno da se radi o, uvjetno rečeno, fiktivnim papirima. A isto tako protiv odgovornih unutar insitucija koje su dozvolile ovakav transfer novca”, rekao je Barbarić.
Bljesak.info.