VIDEO Sve više ljudi u BiH kupuje polovnu odjeću

“Velike tvrtke koje proizvode odjeću su zadužene za emisiju više Co2 u zraku nego cijeli avionski promet u cijelom svijetu, tako da mi je drago da se mladi ljudi sve više okreću ovom triftanju. Mogu pronaći jako unikatne komade kojima gradim vlastiti stil, a koji opet izgledaju dosta skupo, iako su bili plaćeni dosta, dosta manje nego u trgovinama brze mode”, kaže Ilhana Bakunić, studentica.

Prema podacima Europskog parlamenta, pojavom trenda jednosezonske mode, Europljani godišnje kupuju gotovo 26 kg tekstila, dok bacaju oko 11 kg. S druge strane, podatak da je za proizvodnju jedne pamučne majice potrebno otprilike 2.700 litara pitke vode, ovu industriju čini jednim od glavnih zagađivača vode. Iz tog razloga triftanje je mlađoj generaciji sve prihvatljivije kao bunt protiv potrošačkog društva, donosi BHRT.

“Tu gramzivost, pohlepa za novcem gdje možeš da kažeš ‘ja odoh kupiti Ninu Ricci ili Gucci’ i tako dalje, i da budi to moj socijalni status, oni već imaju dovoljno socijalne statuse na Twitteru, na Tik-toku i tako dalje, da njima taj objektivni socijalni status ne treba. Socijalni status, svoj osobni, intelektualni, umjetnički, oni grade na društvenim mrežama”, smatra sociolog Sead Pašić.

“Radije bih otišla u second hand i kupila neku majicu koja košta manje, a vjerojatno je unikatnija u odnosu na neke majice u drugim radnjama, odakle djevojke izlaze sve isto obučene”, ističe Amina Šišić.

Prema podacima uprave za neizravno oporezivanje BiH, samo u prošloj godini je u BiH uvezeno pet tisuća tona polovnog tekstila, u vrijednosti 13 milijuna maraka. Kako se brojka iz godine u godinu povećava, dovoljno govori koliko je ovo tržište postalo veliko.

Trend triftanja humanitarno udruženje iz Zenice koristi da pomogne drugima. Putem online platformi doniranu odjeću sada prodaju i tako skupljaju novac za liječenje drugih.

“Dosta ljudi želi pomoći, ali ima izuzetno niska primanja. Na taj način dođe do neke super jakne za neki minimalni iznos. Lajkovi su izuzetno praćeni, više stotina žena zna bit, odnosno i muškaraca, ali većinom su to žene, dosta njih rezervira, preuzima, netko uplati na račun… Često se događa da su to puno veće cifre nego što u suštini ta roba vrijedi”, ističe Džemila Telalović, koordinatorica Udruženja “Hrabro Srce”, Zenica.

Iako prema ovom trendu i danas mnogi imaju predrasude, Ilhana ističe da se na ovaj način, kada se idealni komad mora naći među mnoštvom drugih, odjeća više cijeni, kao i rad onih koji tu odjeću kroje.