Istraživanje kompanije “Visa” pokazalo je da je čak 73,1 posto stanovništva u Bosni i Hercegovini redovito posuđuje novac, objavio je EuroBlic.
Svaki građanin u prosjeku duguje više od 2000 maraka i muku muči s otplatom kredita, pa je dizanje novih sve manja opcija.
Građanima preostaju jedino mikrokreditne organizacije, gdje za pozajmicu od 1500 konvertibilnih maraka, na godinu dana, kamatna stopa iznosi do skoro 25 posto.
Prosječne plaće
Za zadovoljavanje osnovnih potreba jedne bh. obitelji mjesečno je potrebno minimalno 1800 maraka, i to pod uvjetom racionalnoga trošenja.
S druge strane, prosječna plaća je nešto viša od 800 konvertibilnih maraka, dok većina građana radi za onu od 500 maraka.
Uzme li se u obzir da prosječna plaća u našoj zemlji nije dovoljna za osnovne troškove, pa i da dvoje u obitelji radi, obitelji u Bosni i Hercegovini jedva sastavljaju kraj s krajem.
Tako svaki iznenadni trošak veći od 50 maraka za većinu građana BiH predstavlja dodatni udar na kućni proračun.
U udrugama potrošača kažu da su građani u minusu kako bi preživjeli mjesec, jer je za mjesečne troškove života potrebno više od dvije prosječne plaće.
“Drugi krug zaduživanja odnosi se planirane troškove, a u njih se ubrajaju zimnica, ogrjev, opremanje djece u školu, registracija automobila, pa i godišnji odmor, dok treći krug zaduživanja predstavljaju nepredviđeni troškovi”, kazala je za EuroBlic Murisa Marić, izvršna direktorica udruge “Don” iz Prijedora.
U neplanirane troškove ubrajaju se iznenadni posjeti liječniku, hitni popravci u kućanstvu, ali pozivi na svadbe ili druga slavlja.
Nova zaduženja
“Kontrolni pregledi kao što su, primjerice, ultrazvuk ili magnetna rezonancija, koštaju.
Ako ste pozvani na neko slavlje, morate računati na najmanje 50 konvertibilnih maraka koje ćete darovati ili pak kupiti pristojan dar, a da ne govorimo o tome da se treba prikladno odjenuti za tu priliku”, kazala je Marić i dodala kako mnogi posuđuju novac od zelenaša ili od rodbine.
Također, nije rijedak slučaj obitelji koje su zavađene zbog nevraćenih dugova.
Građani kažu da barem jednom godišnje imaju izvanredni trošak, od kojeg ih zaboli glava.
U situaciji kada se većina građana već morala zadužiti kako bi financirala planirane godišnje troškove, svaki izvanredni trošak neminovno ih vodi k novom zaduženju.
Ovakva situacija uvodi ih u začarani krug minusa i dugova iz kojeg na kraju vrlo teško izlaze.