Volonterke Kapi ljubavi idu u Afriku, mjesec dana bit će na ispomoći sirotištu u Beninu

Bliži nam se ljeto. Srpanj i kolovoz zasigurno će mnogi iskoristiti za odmor, kupanje u moru, sunčanje… Odmor je potreban i za dušu i tijelo. Tijekom cijele godine nastojimo prišparati koji novčić baš za to vrijeme i priuštiti si zasluženi predah od svakodnevice i obveza.

Jedna pak ekipa volonterki Kapi ljubavi, štedi i priželjkuje „poseban odmor“. U srpnju putuje u afričko selo Hondji koje se nalazi u državi Benin. Mjesec dana boravit će u Domu Sv. Ivana Pavla II. u kojem su smještene djevojčice bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Podsjećamo, navedeno sirotište otvoreno je 2015. godine nakon poplave koja je pogodila južni dio države Benin kada su mnoga djeca ostala bez roditelja i osnovnih uvjeta za život. O toj problematici još ranijih godina upoznao nas je o. Odilon, veliki prijatelj Duhovno-humanitarne udruge Kap ljubavi, koji je rođen upravo u Beninu. Ova humanitarna udruga iz Tomislavgrada bila je itekako uključena u pomoć siromašnim djevojčicama.

Volonterska kuća toga sirotište nosi ime fra Joze Radoša Đoke, najveća prostorija u njemu nosi ime tomislavgradske Kapi ljubavi, a dječje igralište ime Tomislavgrad – Široki Brijeg.

Tko su putnice u Benin koje će od kraja srpnja do kolovoza volontirati u Domu Sv. Ivana Pavla II? Evo njihovih priča:

Mara Čuić – Nakon što se poslije 42-ije godine rada u Njemačkoj vratila u rodnu Bukovicu kod Tomislavgrada, gospođa Mara putuje drugi put u Afriku. Naime, tamo je bila 2022. godine kako bi vidjela svoju malu afričku kumu, danas šestogodišnju Marie Colete. Prošle godine postala je kuma i njezinoj najboljoj prijateljici Idi. Iako je iza gospođe Mare nedavna operacija koljena i još se u potpunosti nije oporavila, želja da vidi ove djevojčice je jača.

Za vrijeme prvoga posjeta beninskom sirotištu, Mara je imala pune ruke posla, ali joj je drago što je svojim krafnama najviše obradovala djecu.

– Još je predamnom slika prvoga susreta s mojom kumom Marie. Samo kad se sjetim kako je raširila ruke i trčala prema meni… Ne mogu opisati tu želju, navodi Mara koja kaže da svakodnevno pregledava na tisuće fotografija koje su uspomena na njezin trotjedni boravak u Beninu.

Josipa Perković u Kapi ljubavi volontira 1,5 godinu. Govori nam da u njoj već duže vrijeme tinja želja za posjetom Africi.

– Na jednoj edukaciji u Hrvatskoj upoznala sam gospođu koja je nakon afričkog kumstva posvojila to dijete. Nakon te edukacija, na Radio Tomislavgradu slušala sam emisiju u kojoj su gostovale gospođa Mara Čuić i tajnica Kapi ljubavi Dražana Perković. Tada su govorile o afričkim kumstvima i pomoći siromašnoj i ostavljenoj djeci. Dok sam ih slušala, ponovno se u meni javio taj „stari osjećaj“. Rasplakala sam se dok su govorile i u tom trenutku mi je ta moja želja bila još bliža. Poslije sam zvala Draženu i rekla joj za odluku. Danas imam devetogodišnju kumu u Africi, ona nije u sirotištu već u udomiteljskoj obitelji, ali će tijekom našega boravka u Beninu biti s nama u Domu Sv. Ivana Pavla II. Tad kada je vidim, znat ću da novčana vrijednost moga kumstva služi dobru, dodaje Josipa.

Josipa radi u Helen Doronu u Tomislavgradu i za vrijeme jednomjesečnoga boravka u Beninu podučavat će tamošnju djecu engleskome jeziku. Za to je već pripremila plan i program po metodologiji tomislavgradskoga Helen Dorona.

Jelena Galić, vjeroučiteljica i volonterka Kapi ljubavi jedina je Posušanka u ovoj skupini koja će volontirati u dječjem sirotištu u Beninu. Dvije godine je radila kao vjeroučiteljica u Drvaru, a na volonterstvo u Kapi ljubavi potaknula ju je njezina sestra riječima: „Drvar ti je Afrika s bijelim ljudima“.

– Posebno me raduje što idem s područja naše Biskupije i što je začetnik ove udruge franjevac. U Kapi ljubavi su podržali moju želju za posjetom tom sirotištu. „Dat će Bog doći će to vrijeme, bitna je tvoja volja“ – hrabrile su me Dražanine riječi.

Dražana Perković, tajnica Kapi ljubavi već je ranije bila u posjetu Domu Sv. Ivana Pavla II.

– Ovo je moj peti put u Afriku, dva puta sam bila u Keniji, a po treći put idem u Benin gdje ćemo se družiti s djecom te njima i časnim sestrama koje vode taj Dom pomagati u kućanskim poslovima. Tamo se osjećam kao kod svoje kuće, iako to nekomu može zvučati čudno. Tko jednom u Afriku ode, uvijek joj se vraća.

Dobrota nema granica

Dražana nas upoznaje s pripremama za ovo putovanje, zahvalna najprije fra Jozi Radoši Đoki na podršci, Ivanu Šteki – voditelju PC Prodex uz čiju pomoć će napuniti kofere s darovima za djecu u sirotištu, Turkish Airlainsu koji će im omogućiti dodatnu prtljagu, MUP-u HBŽ-a na novčanoj pomoć. Zahvaljuje i č.s. Blanki Jeličić koja će volonterke iz Tomislavgrada prevesti u Zagreb, dobrim ljudima koji su joj omogućili i ovo putovanje kao i svima ostalima koji će se u međuvremenu pridružiti projektu pomoći Beninu. Ne sumnja ni u pomoć i podršku tomislavgradske i posuške općine. Dodaje i da je pokrenut i humanitarni broj: 092 890 885, a pozivom na taj broj donirate 2 KM za pomoć Beninu.

Ljepota je u dobroti

Svi koji iole poznaju Tomislavu Dukić, hrvatsku MISS za 2025. ne treba čuditi što je naša Toma također volonterka Kapi ljubavi. Još kao pučkoškolka rado je sudjelovala u svim humanitarnim akcijama njezine župe u kojoj je u to vrijeme župnik bio upravo fra Đoka. U zadnjih godinu dana aktivnija je u ovoj Udruzi, a svoj humanitarni rad usklađivala je s fakultetskim obvezama. Svojim radom želi potaknuti i druge na dobra djela. Idem svojom voljom, a u Beninu ću zajedno s ostalim volonterkama nastojati biti od pomoći djeci. Nadam se da ćemo s djecom i mladima imati vremena i za neke sportske aktivnosti, dodaje Tomislava, koja je završila Kineziološki fakultet.

Poruka ovih volonterki je: Nastojat ćemo toj djeci pružiti ljubav, a sigurne smo da će nam se stostruko uzvratiti.

Kažu da donacije za djecu primaju u vrijednosti od 1 KM i više te od srca zahvaljuju svima koji će svojim prilozima pomoći djeci sirotišta u Beninu – jednoj od tri najsiromašnije afričke zemlje.

Dodajmo da su njih četiri uštedjele novac za put. (Let avionom 1.100 Eura i viza 100 Eura).

Zahvaljujemo im na razgovoru, želimo im sretno putovanje i plodonosan volonterski rad u nadi da će do kraja srpnja uz pomoć dobrih ljudi prikupiti potrebnu pomoć kojom će olakšati i razveseliti djecu i mlade Doma Sv. Ivana Pavla II. u Beninu.

Zora Stanić/Tomislavcity