Branimir Glavaš ostaje na slobodi. Sudsko vijeće Vrhovnog suda pod predsjedanjem suca Dražena Tripala, a članovi su Žarko Dundović i dr. sc. Zdenko Konjić, još 17. travnja odbilo je žalbu državnog odvjetnika na odluku Županijskog suda u Zagrebu o puštanju Glavaša na slobodu.
Od tada je odluka bila po uobičajenoj proceduri u Službi evidencije Vrhovnog suda, koju je ipak prošla bez sjednice Kaznenog odjela. Iako je drugo sudsko vijeće Vrhovnog suda – pod predsjedanjem suca Damira Kosa – odlučujući ranije odredilo prvo da istražni zatvor može trajati do pravomoćnog okončanja postupka, ali ne dulje od kazne izrečene Glavašu nepravomoćnom presudom (znači do 10 godina zatvora), što je onda Ustavni sud ukinuo u povodu Glavaševe ustavne tužbe, da bi onda isto vijeće, uspoređujući Glavaševu situaciju sa suoptuženicima odlučilo kako Glavaš može biti u istražnom zatvoru do 5. svibnja 2016.
Očito je utvrđeno da ipak nije riječ o suprotnim pravnim stajalištima.Vijeće suca Tripala potvrdilo je odluku vijeća Županijskog suda u Zagrebu kojim je predsjedao sudac Ivan Turudić, a koje je na temelju primjene testa opravdanosti (zakonitosti i legitimnosti) određivanja istražnog zatvora utvrdilo da više ne postoji dostatna veza između prvostupanjske presude izrečene Glavašu 8. svibnja 2009. i istražnog zatvora određenog u siječnju 2015. po odredbi na temelju koje je zatvor obvezatan ako je riječ o osudi na pet godina zatvora ili težoj kazni.
Pri tomu se Turudićevo vijeće pozvalo na odluku Ustavnog suda za Glavaša i stav iz odluka Europskog suda za ljudska prava prema kojem s protekom vremena između inicijalne presude i kasnijeg lišavanja slobode ta veza postaje sve slabija i može biti prekinuta. I prema vijeću suca Tripala u slučaju Glavaš ta je veza nakon proteka gotovo šest godina slaba i njemu je istražni zatvor određen drugačije nego što je uobičajeno jer ga sud nije odredio po službenoj dužnosti u povodu izrečene presude, već gotovo šest godina kasnije na traženje Državnog odvjetništva. I to u izuzetnim okolnostima nakon što je ukinuta pravomoćna presuda, a nakon što je Glavaš izdržao već dvije trećine ukinute kazne od osam godina zatvora te kad mu je uvjetni otpust s izdržavanja kazne bio vjerojatan.
I Vrhovni sud vodio je računa o tomu da je Glavaš nedolaskom na objavu nepravomoćne presude 2009. tada izbjegao istražni zatvor, ali izdržavao je kaznu u BiH i nakon ukidanja pravomoćne osude vratio se u Hrvatsku u kojoj je i uhićen te je bio mjesec dana u istražnom zatvoru prije nego što je ponovno pušten na slobodu.
Sve to u okolnostima kad je i po Ustavnom sudu postojao “visoki stupanj vjerojatnosti da bi od sredine ožujka 2015. bio pred uvjetnim otpustom”.
Dakle, unatoč tomu što mu predstoji ponovljeno suđenje na Vrhovnom sudu, Glavaš se ipak vratio u Hrvatsku pa su se izgubili ciljevi zbog kojih je istražni zatvor propisan kao obvezatan (prije svega zbog povećane opasnosti od bijega i uznemirenja javnosti) pa bi zadržavanje Glavaša u zatvoru izgubilo i potreban stupanj legitimiteta te dovelo do povrede ustavnog načela razmjernosti.Sada su riješene sve procesne dvojbe i predstoji ponovljeno suđenje u kojem Vrhovni sud mora obrazložiti primjenu propisa i utvrditi jesu li Glavašu bila povrijeđena procesna prava. Na tom suđenju, kao što smo u jednoj novinskoj analizi već pisali, Glavašu ne može biti izrečena kazna veća od one na koju je bio osuđen ukinutom presudom – od osam godina zatvora, premda se na temelju odluke vijeća suca Kosa moglo zaključiti i drugačije.
Sudsko vijeće suca Tripala u svojoj je odluci navelo i da se u ponovljenom postupku na Glavaša primjenjuje pravilo prema kojem “povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika, presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu”.
(Večernji list)