Prije nekoliko dana osobe s invaliditetom u ZHŽ-u proslavile su svoj dan. Bila je to prilika za razgovor o konkretnim pomacima koji su se dogodili kada su u pitanju osobe s invaliditetom (OSI). Ova županija jedna je od najboljih kada su u pitanju zapošljavanje i briga za osobe s invaliditetom. Na pomoći njima najviše radi predsjednica Udruge osoba s invaliditetom u ZHŽ-u Zora Mikulić. Uvijek je na usluzi svojim prijateljima iz udruge i uvijek traži načine kako im pomoći. A koji je bolji način pomoći drugima nego dati im posao, pružiti im priliku raditi i pokazati se vrijednima. Upravo to najbolja je ugradnja ljudi u društvo. Posao koji su dobile osobe s invaliditetom u ZHŽ-u znaju cijeniti. To pokazuje i činjenica da su među najboljima u državi. To je i nedavno uime Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom potvrdio Vinko Jerenić. On je na druženju osoba s invaliditetom u Širokom Brijegu poručio kako ZHŽ prednjači u zapošljavanju osoba s invaliditetom i povlačenju sredstava iz Fonda. O toj činjenici, koja jamči bolju budućnost osobama s invaliditetom u ZHŽ-u, kao i o drugim stvarima razgovarali smo s predsjednicom Udruge Zorom Mikulić. Predsjednica je govorila o tome kako u stvarnosti žive osobe s invaliditetom, kao i o projektima koji su u ZHŽ-u pokrenuti za te osobe, a otkad je ona na čelu Udruge.
Kako žive osobe s invaliditetom u ZHŽ-u?
– Osobe s invaliditetom općenito u stvarnosti žive lošije od ostalih. Razlog tome su dodatni troškovi života (invaliditet), a također pojedinačno se razlikuju u financijskoj moći obitelji u kojima žive.
Ove godine obilježili ste 13. druženje zaredom u ZHŽ-u. U odnosu na prije 13 godina, kada se krenulo u ovaj projekt koji pomaže da se osobe bolje upoznaju i da se socijaliziraju lakše u društvu, jesu li se uvjeti za osobe s invaliditetom poboljšali?
– Da, ove godine smo na svečani način, kao i do sada, obilježili Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Uvjeti života u odnosu na 2005. su se poboljšali jer smo napravili velike korake u kulturnom, obrazovnom i socijalnom pogledu. Jedan od najvažnijih koraka je osobna invalidnina i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Koliko osobe s invaliditetom u ZHŽ-u sudjeluju u kreiranju društvene zajednice? Daje li im se dovoljno prostora?
– Ne sudjeluju dovoljno u kreiranju društvene zajednice koliko bi ustvari trebale. Razlog tome je to što nemaju svoje predstavnike u lokalnoj ni županijskoj vlasti.
Država potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom. Koliko je to u ZHŽ-u prisutno?
– Od 2011. s radom je počeo Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koji ih stimulira i zapošljava na kvalitetan način. Vodeća smo županija u FBiH po broju zaposlenih osoba s invaliditetom na broj stanovnika, a za to možemo zahvaliti Udruzi osoba s invaliditetom ZHŽ-a.
U odnosu na razvijene zemlje, gdje je BiH kada je u pitanju odnos prema osobama s invaliditetom?
– U odnosu na razvijene zemlje, BiH je među zadnjima na listi po pitanju odnosa prema osobama s invaliditetom. Potpisana je Konvencija UN-a o pravima OSI-ja, ali u praksi se ne primjenjuje. Ne poštuju se ljudska prava, diskriminacija na osnovi nastanka invaliditeta te osobe nemaju pristup u javne ustanove, škole, poduzeća itd.
Za kraj, kako se nositi s invaliditetom i što biste savjetovali onima koje to tišti i koji možda ne žele doći na druženje koje organizira jer ih je pomalo strah reakcije ljudi?
– S invaliditetom se uistinu nije lako nositi, ali svatko je pojedinac za sebe i ponaša se drukčije. Mnogo toga ovisi o podršci obitelji i ostalih, obrazovanju, socijalnom statusu i financijskoj moći. Udruga je dosad mnogo pomogla u razbijanju predrasuda što se tiče invaliditeta, i kod samih tih osoba i kod ostalih. Naučila nas je kako se nositi s invaliditetom i da se toga ne trebamo sramiti, nego invaliditet nositi dostojanstveno. Naučila nas je i da, iako imamo invaliditet, i dalje trebamo imati ista prava kao i ostali. Sve to nam govori da se isplati boriti.
VL
2 komentara
na zalost gospodo zoro kod nas u zhz nije tako djete moje sa invaliditetom nenema nikakva prava nego ga svagdje odbacuju i odlucuju od stvarnog svjeta molim vas eto ja ko majka vas molim da to predlozite u zakon ako ga ima ali ovdje ga nema ni pravde ni zakona mego je na nebu jedina pravda
Pa naravno da nema mjesta za prave invalide kada su ta mjesta zauzeta od podobnih “invalida” (jer većina što radi u tim službama su invalidi, samo ne u smislu nekog fizičkog hendikepa).