– Svakoga jutra ustajem u pet sati, odijevam ogrtač, stavljam zaštitnik na usta, rukavice i krećem na posao, po kontejnerima skupljati ‘rani otpad’. Žalosna je to priča samohrane majke koja skupljajući otpatke bogatih pokušava prehraniti obitelj. Na drugoj strani, red pred pučkom kuhinjom. Čeka se za žlicu toplog graha, jedino što će taj dan pojesti kuhano. Redovi su svakim danom sve dulji.
Ne mogu ništa uštedjeti
– Božić dolazi. Trebalo bi nešto uštedjeti, ako ni za što drugo, onda barem za pristojan ručak. Mjesečno primim mirovinu od nešto više od 300 KM. Nas je dvoje i jedva preživljavamo. Neću valjda za Božić stati u red za porciju kuhane hrane. Još je to jedna tužna priča. Ali ne iz neke afričke siromašne zemlje, ovo su svjedočanstva iz BiH. Gužva je i pred turističkom agencijom. Tamo se opet biraju egzotična mjesta za doček Nove godine. Neki preferiraju skijališta, drugi bi se radije sunčali u Africi. Nekoliko tisuća eura? Ništa strašno, važno se dobro provesti. Važno se i prijateljima pohvaliti. Ovo opet nije priča iz neke skandinavske zemlje. I ova je priča iz BiH. Ono što je vidljivo svuda oko nas i službeno je potvrđeno, jaz između bogatih i siromašnih sve je veći, a produbila ga je kriza. Niži sloj stanovništva postaje sve brojniji, a oni bogati, njih je malo, ali ima i onih prebogatih. Veliki broj bh. građana oslanja se na pomoć rodbine iz inozemstva, a i ona je opala zbog krize u svijetu. No, od toga preživljavaju.
Porazne procjene i stanje
Svjetska banka procjenjuje da je 39 posto stanovništva BiH iseljeno, po čemu je odmah iza Albanije. Većina bh. građana zapravo živi od 300 do 400 KM mjesečno. Nitko ne kaže da 800 KM mjesečno, uglavnom, primaju zaposleni u državnim tvrtkama gdje su plaće i do 5000 KM. Postavlja se pitanje što je s onima koji rade na crno, a takvih je najviše? U biti, većina bh. građana živi od 200 do 600 KM mjesečno. Gdje su umirovljenici, radnici na crno, nezaposleni?
vecernji.ba
4 komentara
Biti ce I gore.Bivse komunjare su sredili dobru mirovinu ili su se dobro nakrali.
Oni vrijedni su se naradili po NJemackoj ili u tvornicama I poljima,pa su od
iznemoglosti pomrli ili obolili.
Mladja generacija se previse oslanjala na roditelje I didove I bakice a I nisu bas naucili da nesto I urade,pa im samo preostaje krasti ili gladovati.
@koprva
Svaka čast za komentar.
komunjare su sredile mirovine, očevi i djedovi su radili po Njemačkoj,
a mladi pomalo životare od očevih i djedovih mirovina,
govore uporno “…nema života…” uzmu 20 maraka za kavu i
tako iz dana u dan. Nije sjajno, ali upri malo i radi štogod.
Pa kaže mora krasti kad nema! A kako će imati kad ne radi ništa?
Možda je ovo posljedica one dobro nam znane “kad sam se mučija ja neće moje dite”. Bilo dobro dok je bilo Njemačke i dobri penzija, ali stari pomriše nema penzija a dicu ničemu naučili nisu.
Ode trud uzalud.
Kako dalje.
Opet kuver u ruke, ali KUDA?????
Auta su vozali dok su bili dica,trosili su ka ludjaci kad su bili momci.,
sada su u srednjim
godinama a nemaju svoga nista.
Roditelji otisli pod zemlju ili po bolnicama pa sada zavladala glald.
Oranje I kopanje.