– Svakoga jutra ustajem u pet sati, odijevam ogrtač, stavljam zaštitnik na usta, rukavice i krećem na posao, po kontejnerima skupljati ‘rani otpad’. Žalosna je to priča samohrane majke koja skupljajući otpatke bogatih pokušava prehraniti obitelj. Na drugoj strani, red pred pučkom kuhinjom. Čeka se za žlicu toplog graha, jedino što će taj dan pojesti kuhano. Redovi su svakim danom sve dulji.
Ne mogu ništa uštedjeti
– Božić dolazi. Trebalo bi nešto uštedjeti, ako ni za što drugo, onda barem za pristojan ručak. Mjesečno primim mirovinu od nešto više od 300 KM. Nas je dvoje i jedva preživljavamo. Neću valjda za Božić stati u red za porciju kuhane hrane. Još je to jedna tužna priča. Ali ne iz neke afričke siromašne zemlje, ovo su svjedočanstva iz BiH. Gužva je i pred turističkom agencijom. Tamo se opet biraju egzotična mjesta za doček Nove godine. Neki preferiraju skijališta, drugi bi se radije sunčali u Africi. Nekoliko tisuća eura? Ništa strašno, važno se dobro provesti. Važno se i prijateljima pohvaliti. Ovo opet nije priča iz neke skandinavske zemlje. I ova je priča iz BiH. Ono što je vidljivo svuda oko nas i službeno je potvrđeno, jaz između bogatih i siromašnih sve je veći, a produbila ga je kriza. Niži sloj stanovništva postaje sve brojniji, a oni bogati, njih je malo, ali ima i onih prebogatih. Veliki broj bh. građana oslanja se na pomoć rodbine iz inozemstva, a i ona je opala zbog krize u svijetu. No, od toga preživljavaju.
Porazne procjene i stanje
Svjetska banka procjenjuje da je 39 posto stanovništva BiH iseljeno, po čemu je odmah iza Albanije. Većina bh. građana zapravo živi od 300 do 400 KM mjesečno. Nitko ne kaže da 800 KM mjesečno, uglavnom, primaju zaposleni u državnim tvrtkama gdje su plaće i do 5000 KM. Postavlja se pitanje što je s onima koji rade na crno, a takvih je najviše? U biti, većina bh. građana živi od 200 do 600 KM mjesečno. Gdje su umirovljenici, radnici na crno, nezaposleni?
vecernji.ba